Podijeli objavu

Predsjednica Udruge studenata socijalnog rada ZAMFIS navodi kako socijalni rad nije još priznat u omjerima u kojima bi trebao biti, dok studenti svojim aktivnostima mijenjaju ustaljene predrasude. U prilog tome govore i brojne edukacije i stručno usavršavanje koje Zamfis redovito organizira za sve svoje članove i studente.

– Otkada ste član Udruge ZAMFIS?

Od 2015.godine sam član Udruge Zamfis, ali doseljenjem u Mostar, aktivni sam član od 2016.godine.

– Koji su prioriteti na kojima treba poraditi?

Prioriteti su nam stručna osposobljenost studenata, u smislu da se što više educiraju i izvan fakultetskog obrazovnog plana i programa, kroz razne edukativne tribine, iskustva iz prakse. Važno je da studenti razvijaju volonterizam jer i na taj način proširuju svoje znanje, stječu iskustva, upoznaju sam rad socijalnog radnika te se na taj način lakše opredjeljuju za područje u kojem žele raditi. Također ono što je zaista važno jest da se trudimo skrenuti pažnju na struku socijalnog rada, da upoznamo javnost koji je konkretno naš posao, da promičemo humanost i pomaganje.

– ZAMFIS je kroz humanitarni rad, kao i znanstvene skupove postao prepoznat u svim krugovima struke. Je li struka socijalnog rada dovoljno cijenjena da bi bila konkurentna ostalim zanimanjima?

Po mom osobnom mišljenju, struka u javnosti još uvijek nije prepoznata. Moje iskustvo mi pokazuje da su ljudi većinom mišljenja da smo mi „oni koji oduzimaju djecu“, koji ne reagiramo kada je potrebno i sl. Smatram da u krugu stručnjaka jesmo prepoznati, da se sve više osvješćuje posao socijalnog radnika. Ali uz to što smo prepoznati, nema razumijevanja i da smo kao stručnjaci preopterećeni administracijom, zaista velikim brojem korisnika, a to sve dovodi do mišljenja javnosti kakvo je danas. Ako se dogodi propust, što i nije čudno s obzirom na obujam posla proziva nas se, a mi se ne možemo obraniti jer nam etički kodeks ne dozvoljava da govorimo o slučaju. A nakon što se dogodi propust, nitko ne reagira nakon toga, u smislu da nas se rastereti kako bi bili učinkovitiji u svom poslu jer je izrazito velika odgovornost na nama. Pomalo smo u nezavidnom položaju.

– Postoje li neka određena polja socijalnog rada kojima bi Udruga težila?

Trudimo se pokriti različita područja kako bi se studenti upoznali sa svim područjima socijalnog rada te kako bi se odlučili za područje svog budućeg rada. Trudimo se obilaziti što više ustanova kako bi se „iz prve ruke“ upoznali sa radom socijalnih radnika.

– Jesu li studenti socijalnog rada aktivni kroz Udrugu i  zanima li ih volonterski rad?

Da, imamo dosta članova u udruzi, no naravno nisu svi aktivni, ali imamo sasvim dovoljan broj onih koji jesu. Pokazuju želju za volonterizmom, zanimanje za struku, za osobni rast i razvoj, za proširivanje kompetencija. Kada je u pitanju volonterizam, uvijek imamo broj ljudi koji se rado odazovu, a koji su također aktivni u volontiranju bez obzira na udrugu.

– Hoćete li kroz Udrugu raditi na iskorjenjivanju predrasuda o ovoj struci?

Iskorjenjivanje predrasuda o ovoj struci je prioritet, kako meni osobno tako i ostalim članovima Udruge. S obzirom da je to moj budući posao, osjetljiva sam po pitanju struke, osjećam da je to „nešto moje“ i borim se protiv predrasuda. Trudim se da kad god imam mogućnost, da pridonesem osvješćivanju javnosti što je zaista socijalni rad.

– Koliko je naše društvo socijalno osviješteno?

Ovo je pitanje na koje nemam uvijek isti odgovor. Ponekad mi se čini da smo kao društvo zastranili, da smo se okrenuli sami sebi, da nemamo senzibiliteta za druge, za potrebite. A onda opet, ako se organizira humanitarna akcija, odaziv ljudi zaista je velik. Ljudi imaju potrebu pomoći bližnjem u nevolji. Ali ono što je i pomalo tužno jeste to što mi se čini da se događa samo onda kada je organizirano, a trebali bi biti suosjećajni jedni prema drugima i bez humanitarnih akcija. No, također i razumijem da je danas život težak, ljudi rade i po dva posla kako bi preživjeli, rastrgani su na više strana te jedva da imaju vremena za svoju užu obitelj. Ali nadam se da će se i to promijeniti, da će ljudi biti zadovoljni svojim životom kako bi mogli pomoći i drugima da se bolje osjećaju.

– Do sada je ZAMFIS uvijek tražio način kako će socijalni rad kao struku podignuti na veći nivo. Smatrate li da je to i Vaš put?

Da, smatram! Prema dogovoru Udruge, nećemo prečesto organizirati nekakva događanja iz razloga da ne zasitimo ljude, već da kad organiziramo nešto što je važno pitanje za našu struku da organiziramo kvalitetno te da ljudi pamte ono što su vidjeli i čuli. Imamo u plane nekakve zanimljive projekte o kojima neću sada konkretno pričati jer su još u procesu razrade, ali znat će se na vrijeme.

– Po Vašem mišljenju, kako ZAMFIS može utjecati na situaciju u kojoj se nalaze mladi u Mostaru?

Ono što mi možemo jest da potičemo mlade, prvenstveno studente, na volonterski rad jer na taj način oni mogu poticati svoje bližnje te se taj krug proširuje. Također ono što nam je važno jest da potičemo studente na njihov profesionalni rast i razvoj, kako bi bili kompetentni stručnjaci. Ono što je i cilj studenata jest da senzibiliziraju i ostale članove zajednice za aktivizam, da budu aktivni, a ne pasivni članovi zajednice.

Uredništvo

Podijeli objavu

Odgovori