Podijeli objavu

Dođe li ti da se upitaš je li sve bilo vrijedno truda? Toliko uloženo novčanih sredstava za ono što bi trebalo biti besplatno. A nije. Gledajući s druge strane trebali bi biti sretni što imamo uopće gdje i pohađati školu. Jer kako je krenulo i to će biti ukinuto. Pri tome se misli na državne srednje škole i državne fakultete. Primat preuzimaju privatni fakulteti koji rastu kao gljive poslije kiše. Naravno, uvijek se može reći da imamo jedan od najrazvijenijih gradova u kojima cvate posao zvano „obrazovanje“. Za koga? Je li za učenike i studente? Moglo bi se reći da jest. Upravo za njih.

Zašto se onda toj istoj populaciji svake godine povisuje školovanje? Nije više dovoljno plaćati samo studij. Tu su još popratne potvrde i materijal koji imaju vrtoglave cijene i tjeraju u trošak i onako napaćene studente. Zapita li se itko od nadležnih kako je zapravo studentima koji plaćaju i smještaj, hranu i režije uz sve fakultetske obveze. Nikoga nije briga što ti ljudi jedva spajaju kraj s krajem. Što nečiji roditelji odvajaju od kruha kako bi im omogućili školovanje i ne mogu sa sigurnošću reći što donosi kasnije kada se ti isti studenti vrate u svoje rodno mjesto.

Ako pogledamo europske zemlje, u koje ide sve više naših studenata, tu je školovanje besplatno. Ne gleda se kako više „oglobiti“ studente, nego im pružiti znanja potrebna za daljnji život. Kod nas se prima puno više, moglo bi se reći i stostruko više studenata, iako po bolonji za svaki smjer ima određena kvota. I tu je naravno riječ o što većoj novčanoj dobiti. Više studenata više novca. Nema veze što kasnije nitko od njih neće moći naći posao, jer ionako vas je puno-često stoji u odgovoru. Uvijek nas je i bilo puno, ali zaslugom fakulteta.

Nastavni plan ne može obuhvatiti sve studente željne znanja, jer na prvoj godini se traži stolica više. Kako onda nastavni plan prilagoditi svakom studentu koji želi nešto naučiti? Prosto nemoguća misija. Svake godine se želi povećati budžet koji raste, ali za koga? Ne za studente i njihove obitelji, nego za fakultete koji ne znaju što će od silnih sredstava, pa su se sjetili da bi bilo ugodnije za njih da izmišljaju nove troškove. Ipak ih do sada nije bilo dovoljno.

Ako ovako nastavimo mogli smo biti regija koja se održava na osnovu studenata i njihovih obitelji. Dok radna mjesta propadaju svakim danom, ipak možemo reći da imamo izniman broj studenata koji se bore da prežive dok im društvo nemilosrdno guta svaku marku iz džepa. A obitelji se samo žele izboriti da sin/kćer imaju poslije svoj „kruh u rukama“. Težak je to put. Posut svim mogućim preprekama.

Studentska prava su zanemarena dok se svi diče upravo njima. Treba ići u korist studenata-to se uvijek govori na predavanjima.  Mora se praviti da je sve savršeno, jer naravno mi smo „savršena“ prilika za pokazivanje svega mladoga i zdravoga u ovoj državi. Nitko se ne pita što ti mladi zapravo misle.  Oni su  samo kao dobar pokazatelj da u zemlji ipak nije sve trulo. Upravo se na njima prelamaju koplja. Žrtve su sustava. Sustava koji traži samo svoju korist. Za ostale ih zapravo nije ni briga. Oni svakoga od njih gledaju kao novčanicu koju vrijedi uhvatiti na vrijeme dok nije iskliznula iz ruke.

Mladi pokrenite se! Ne dajte da se na vas gleda kao na potrošnu robu. Vi i jeste osobe koje će kasnije odlučivati o ovoj zemlji. Ta odluka treba krenuti sada. Nema mjesta za čekanje. Ono može samo pogoršati situaciju u kojoj se nalazite. Ovo je došlo do ruba vode na čaši. Vi ste kap koja može prevladati. Nije sve izgubljeno. Još uvijek se može nešto učiniti. Snaga koja dolazi od svakoga od vas toliko je velika da može pokretati planine.

Ako dozvolite da se vama manipulira to će prevagnuti. Nemojte da vas uguši sustav i stvori vam prepreke. Samo vi možete držati sudbinu u svojim rukama. To sada trebate pokazati. Vaša priča mora biti ispričana. Inače gubi svaki smisao. Taj smisao nađite u sebi i ne odustajte. Prava koja vam pripadaju nitko ne može osporiti. Pitanje je: Što ste odlučili?

Malac

Podijeli objavu

Odgovori