Podijeli objavu

Progledajm@

Kada sam prije otprilike desetak godina s jednim visokopozicioniranim hrvatskim političarom  iz Bosne i Hercegovine razgovarao o obavještajnim službama,zašto  se ne čine ništa po tom pitanju, odgovorio mi je otprilike ovako: Jesi lud,da ih školujemo,a oni da nas poslije uhite!

Nisam tada pridavao neki veliki značaj toj izjavi,jer je bilo većih problema od obavještajne službe. Izbori za hrvatskog člana predsjedništva,“platforma“,paljenje državnih ustanova i mnoga druga svakodnevno režirana događanja od strane političkih vođa kako je njima odgovaralo u datom momentu.

Međutim sastanak  u Mostaru,Milorada Dodika i Dragana Čovića je kulminiralo njihovim izjavama i borbom za obavještajne službe,gdje mi se vratilo sjećanje na razgovor od nekih desetak godina ranije, što sam već naveo, pa me natjeralo  da napravim analizu događanja, odnosno poslužiti ću se analizom od 2011.god. koju je napravila jedna služba. Tim dokumentom je upoznata hrvatska obavještajna služba,kao i tadašnji predsjednik Federacije general Živko Budimir.

Glavne i odgovorne  vođe, Stanko Čolak i Božidar Spasić Lasica(koji je osuđen  na DOŽIVOTNU ROBIJU u Briselu) iz Beograda vuku konce.

Sadašnji i bivši centar moći Službe državne sigurnosti (u nastavku DS) Beograd ,a poslijeratni odmah do ,ili još jači Banja Luka. Skoro svi bivši djelatnici DS sa područja Hrvatske,posebno nakon sloma „Labrador“i „Opera“ akcija koje su predstavljale oblik specijalnoga rata protiv Hrvatske intenzivnom propagandom i terorističkim akcijama sa ciljem kompromitiranja Hrvatske i sprječavanja međunarodnog priznanja njene neovisnosti.Slovenije ,BiH su se nastanili u Banja Luku,gdje se osjećaju sigurnim i zaštićenim od strane predsjednika tkz.RS Milorada Dodika,jer mu trebaju za njegove kriminalne poslove. Nadalje Mostar,je također u igri,posebno od kada je Dragan Čović  prešao iz jugoslovena u Hrvata,to je dalo drugu dimenziju na ponašanje bivših DS-ovaca na ove prostore. Pošto je Stanko Čolak sa hercegovačkog prostora,a u igri je i njegova krv(otac je visokopozicionirane/og  čimbenika HDZ-a Bosne i Hercegovine),Ivan Lasić Gorankić,kojem nije smjela zafaliti dlaka sa glave,inače će glave letiti-tako je govorio Ivo Lučić danas povjesničar i velika Hrvatina. Veliki vožd,dok je bio sluga i teklić puk. KOS-a Nikole Marića. Prema svjedočenju Antonija Pehara, jednog od organizatora štrajka u Sokolu 1990. i ’91. na informativni razgovor ga je pozvao “bezbednjak” KOS-a Nikola Marić u ured u kojem je sjedio i Dragan Čović.

Nakon podužeg razgovora aktualni predsjednik HDZ-a, Čović, iritiran Peharovom upornošću, uzviknuo je sljedeće: “Misliš da mi ne znamo da iza štrajka stoji HDZ-e”-piše Javno.ba. U isto vrijeme Dragan Čović je osnivač i potpredsjednik UJDI-a,da bi u ratnom vihoru servisirao srpske avione, bavio se ratnom privatizacijom i pljačkom „SOKO“.

Postoje čvrste indicije da je Čović bio osoba od velikog povjerenja jugoslavenske vojne Kontraobavještajne službe poznate kao KOS.

Kako su do osnivanja Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine na njenom čelu uvijek sjedili bivši članovi Komunističke partije te saradnici Udbe i KOS-a ta se tradicija nastavila 2005., kada Čović postaje njezin čelnik. Sve izgleda čudno, ali tradicija uvijek ostaje imperativ i u njegovu slučaju, kad on nasljeđuje svog bliskog prijatelja i saradnika Barišu Čolaka, nećaka čelnika jugoslavenske savezne Službe državne sigurnosti, poznate kao savezna Udba. I dan danas bosanskohercegovačkim HDZ-om upravljaju uglavnom bliski članovi obitelji koji su obavljali visoke funkcije u komunističkoj Jugoslaviji, koji uz nadzor gotovo svih bitnih političkih funkcija koje pripadaju Hrvatima kontroliraju i sve važne privredne subjekte kao što su Elektroprivreda, Aluminij, Bolnica u Mostaru, Univerzitet u Mostaru, te poznati dnevni list.

Krenuti ćemo redom o sudionicima skupa u Mostaru,kao domaćin navedeni Dragan Čović i njegova prošlost, tri puta se na sudovima izjašnjavao da nije kriv. I sva tri puta je oslobođen. Prvo u predmetu Lijanovići, potom u predmetu Eronet,  a onda u predmetu „ stan“.

Jednom je pravosuđe izgubilo ključne dokumente protiv Dragana Čovića vozeći ih od Tužiteljstva BiH, drugi put je krivično djelo zastarjelo, a treći put tužitelji nisu uspjeli pronaći originalne dokumente.

Gordana Tadić, nova  glavna tužiteljica Tužiteljstva BiH, Hrvatica koja je na tu funkciju imenovana upravo u trenutku kada su podignute optužbe protiv Hrvata u Orašju. Detalji iz njezinog dvadesetogodišnjeg rada malo su poznati, nije davala intervjue za novine, malo je njezinih izjava u rijetkim istupima u javnosti. Šturi životopis otkriva na kojim je sve radnim mjestima tužiteljica Tadić do sada radila, ali ništa više od toga, pogotovo ništa iz delikatnih predmeta i istraga s kojima se susretala. Sve oko gospođe Tadić obavijeno je velom tajne.

Gordana Tadić rođena je u Živinicama 1962., a diplomirala je pravo u Sarajevu. Nakon položenog pravosudnog ispita radila je u privredi, a 1996. po prvi se puta susrela s predmetima na kojima je pisalo ‘stroga tajna’. Bili su to oni koji otvaraju delikatne istrage oko ratnih zločina u BiH kojih je bilo sa sve tri strane, bošnjačke, srpske i hrvatske.

U službenom životopisu Mije Krešića naći ćete samo šture podatke u kojima su, samo taksativno, navedene godine u kojima je mijenjao vojske ili političke stranke. Činjenica koju nitko ne može osporiti je ona da je, nakon što je u ljeto 1992. godine napustio JNA i vratio se u Tuzlu, iako je u Tuzli postojao HVO, otišao u Armiju BiH!? Slučajno? Apsolutno ne.

Krešić se po povratku iz Prištine u kojoj je službovao u JNA, stavio na raspolaganje Armiji BiH te u njoj ostaje do sredine 1997. godine. Za svoje iznimne zasluge i odanost, od strane Alije Izetbegovića je nagrađen najvećim ratnim odličjem “Zlatni ljiljan”.

Laicima je čudna strjelovita politička karijera Mije Krešića koja je, 2007. godine, “okrunjena” neočekivanim postavljanjem na mjesto zamjenika ministra sigurnosti BiH. Na toj dužnosti Krešić se nalazi i danas. Zanimljiv je i podatak da je Krešić član HDZ-a BiH postao (tek) 1996. godine.

Kako je i kojim vezama Krešić “lansiran” u političku orbitu? Naravno, radi se o obavještajnim vezama koje je Krešić stekao prije rata, a agenti prijeratnih jugoslavenskih tajnih službi i danas su čelni ljudi svih policijsko-obavještajnih struktura u BiH. Očito je da su pod “šapu” stavili i pravosudni aparat, te je na taj način njihov “hranidbeni lanac” – kompletiran.

Anđelka Hrgića (UDBA sektor II), Ante Đapić  je javno optužio za ubojstvo strica u Njemačkoj,

Prema policijskim dokumentima Anđelko Hrgić je u vrijeme ubojstva Ante Đapića bio službenik Službe državne sigurnosti u Livnu, kojom je u BiH tada rukovodio Sredoje Nović – bivši direktor SIPA-e, a današnji državni ministar civilnih poslova. Osim Sredoja Novića i Anđelka Hrgića, na njemačkoj potjernici nalazi se i ime Ivana Lasića koji je prijavljen na adresi u Mostaru,susjed Dragana Čovića.

Anđelko Hrgić je kao načelnik kriminalističko-istražnog odjela SIPA. Za svog mandata nije podnio nijedan izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv bilo kojeg Čovićevog kadra.

Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Bariše Čolaka (krađa španjolske donacije) rezultirao je otpuštanjem inspektora (Mirsad Hamidić) koji je napisao izvještaj.  Dokument nikada nije proslijeđen Tužiteljstvu.

Izvještaj o pranju novca koji se odnosio na Čovićevog punca (od mirovine 450KM kupio vilu vrijednu pola milijuna) proslijeđen je mostarskom odjelu SIPA-e i nikad nije ugledao svjetlo dana. To, naravno, nisu jedini slučajevi. A tako će biti i u budućnosti. Čovićev kadar Đuro Kneževć trenutno je vd direktora SIPA-e.

Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, recidivi KOS-a su se snažno reaktivirali na  području Federacije BIH, sa ciljem utjecaja na daljnje političke tijekove a BiH sa krajnjim ciljem jačanja RS. KOS INFILTRIRAN. U Vojsci RS i drugim institucijama RS ofanzivno preko svojih suradničkih pozicija pokrivaju američki program vojne stabilizacije, cijeneći da se kroz navedeni program priprema napad Vojske Federacije BiH na RS, po hrvatskom modelu. Određene Informacije govore da je reaktivirana suradnička mreža KOS-a među Bošnjacima I Hrvatima odradila značajan dio posla za KOS. Po nalogu vrha Srbije, Srbi u BiH su 2004. godine prihvatili formiranje „jedinstvenih” Oružanih snaga BiH. Razlog leži u činjenici đa je vojska Federacije BiH bilo puno jača od vojske RS, i u slučaju incidenta i sl. RS bi pala za nekoliko sati. Srbi u BiH su dobili nalog da prihvate formiranje jedinstvenih OS BiH, ali pod uvjetom da odmah krenu u razoružanje Federacije BiH, što su uz pomoć svojih satelita u vrhu obrambenih sistema i uspjeli.

Naglašavam da je KOS u svom punom organizacijskom smislu prije rata u BiH, tijekom rata u BiH (kada se na određeni način modificira, ali na efikasnosti postiže veće rezultate) i nakon rata uvijek polagao račune najvišem vrhu Srbije, koji je na bazi toga donosio za njih značajne odluke. Gdje god radili (u Srbiji,tkz.RS…..)pripadnici KOS-a su bili na platnom popisu Srbije,kao i neki članovi HDZ-a BiH.

Procjene govore da je trenutno KOS u BiH najjači od svoga postojanja (to mu i aktualna situacija u BiH i regiji nalaže). Namjera im je da budu gospodari utjecaja na političke i druge tijekove u BiH, što u velikoj mjeri uspijevaju. Osim svojih pozicija koje imaju« instalirane « bošnjačkom korpusu, sa hrvatskim korpusom otvoreno sarađuju na rušenju BiH (osovina Dodik-Čović, koja je uspostavljena po nalogu Beograda), imaju snažne obavještajne pozicije » međunarodnim organizacijama i ambasadama u BiH, gdje također luče rezultate svog rada. Stječe se utisak da lagano postaju „gospodari” scene u BiH. Radi ilustracije navodimo neka od imena:

Milorad Dodik,i Dragan Čović su prije rata živjeli i radili od komunističke partijske knjižice i uz pomoć organa Službe državne sigurnosti,kojoj  je služba pripadala htijući ili ne.

Tokom rata obojica  Čović i Dodik su bili ratni profiteri,Čović pljačkao „SOKO“,Dodik švercao cigarete i naftu,a štitili ih isti ljudi iz SDS.

Završetkom rata obojica se pomoću  ljudi  SDS koji su već ušli u nacionalne partije  involiraju u iste,Dodik u Saveza reformskih snaga, Čović u HDZ BiH,gdje stoje isti ljudi iza njih.

Milorad Dodik i Dragan Čović, pioniri povampirenih ideologa rata,koji su počeli 1991.god,a nisu još završili 1

Čitatelji će vjerovatno misliti da je ovo izmišljena priča,  da je samo tema napuhana da se čitaju portali i prodaju novine. Milorad Dodik i Dragan Čović su pripadali istoj  ideološkoj partiji koja je započela rat,prolila  toliko krvi na ovim prostorima,raselili stanovništvo,zavadili narode. Ti isti ljudi koji se vrte danas oko Milorada Dodika i Dragana Čovića su pripadali zločinačkoj UDBI.Ljudi koji ne smiju napustiti Bosnu i Hercegovinu ,niti Srbiju,ljudi koji su sami činili zla,ili bili naredbodavci zla po Europi i svijetu.Isti ti (ne)ljudi su danas perjanice politike u Srbiji i Bosni i Hercegovini,a najjače uporište u Srbiji – Beograd,ljudi oko Vučića, tkz Republika Srpska  – Banja Luka ,okupljeni oko Milorada Dodika,Federacija –   Mostar, na čelu Dragan Čović.

Srbija ;Stanko Čolak  čovjek koji je bio na čelu bivše UDBE i danas aktivan u službama- ne smije napustiti Srbiju biti će uhićen.On rukovodi svim zločinačkim pothvatima i kriminalnim radnjama Milorada Dodika i Dragana Čovića

Božidar Spasić Lasica,visokopozicionirani djelatnik UDBE,naredbodavac ubojstava po svijetu,  osuđen na doživotnu robiju u Belgiji,također mozak organizacije.

Banja Luka; Milorad Dodik ,šverca  naftu i cigarete za SDS.Kada je rađena ova analiza ,uz njega su;

Keserović Dragomir,general u mirovini,jedno vrijeme službeno radio kao načelnik sigurnosti tkz.RS. Ključni je čovjek u paraobavještajnom djelovanju u BiH.

Prof.Dr.Duško Velinović; direktor instituta za defentologiju u tkz. RS.Član je

Savjeta za „ođbranu” pri Vladi RS. Na svom institutu bavi se naučnim (obavještajnim) istraživanjima uglavnom usmjerenim prema Federaciji BiH i zajedničkim institucijama BiH, posebno OS BiH. Sa rezultatima upoznaje direktno Vladu RS odakle dalje dobija usmjerenja. Djeluje i prema organizacijama međunarodne zajednice u BiH sa ciljem da od njih prikuplja obavještajne podatke o njihovim planovima u Bili. Rezultate paraobavještajnog rada Srba, one koji su njima od interesa (na Štetu BiH i pojedinih Bošnjaka) ustupa i pojedincima iz međunarođne zajednice u BiH.

Radmanović Milan, bivši načelnik obavještajne-sigurnosne uprave vojske RS i do 2005. godine. Nakon toga prelazi u Uprava 32. Jedan od ključnih aktera rušenja Vojnoobavještajne službe novih OS BiH. Direktno u vezi sa srbijanskim, ali i drugim stranim obavještajnim službama.

Savič Cvetko, general u mirovini svoju djelatnost provodi kroz Institut za nestale osobe BiH i Komisiju za traženje nestalih! RS raspolaže budžetskim sredstvima Vlade RS i financira usluge Bošnjaka i Hrvata o informacijama- zločinima počinjenima nad Srbima. Ostvaruje kontakte sa zaposlenicima Oružanih snaga BiH-Srbitna koji mu vrbuju podesne Bošnjake, Hrvate za informacije.

Ćkoniević Hajko, pukovnik u mirovini po nalogu političkog vrha RS djeluje preko srpske obavještajne mreže u Oružanim snagama BiH i MO BiH.

Ćetković Duško, brigadier u mirovini. Radi/ili radio/ u kabinetu Milorada Dodika. Ključni je igrač za obavještajni i drugi utjecaj na Srbe u institucijama obrane. Zajedno sa Čkonjevićem to uspješno realizira.

Bukva Milorad, pukovnik u mirovini. Najznačajniji obavještajac RS i Srbije. Na vezi drži sve aktivne i pasivne obavještajce u RS i Federaciji BiH,kao i neke visokopozicionirane članove HDZ-a BiH. Spada u veoma iskusne i učinkovite obavještajce. Bio je nositelj planiranja i realizacije otmice predsjednika BiH Alije lzetbegovića 1992. Godine.

Beronia Đuro, pukovnik u mirovini. Savjetnik srpskog člana predsjedništva.

Po nalogu Srbijanske Vlade koordinirao aktivnost u predsjedništvu na stvaranju povoljne klime za izvoz naoružanja iz BiH za korist Srbije. Na vezi ga drže paraobavještajni krugovi Dodika i obavještajni krugovi Srbije, veoma inteligentan i sposoban. Radi u predsjedništvu što zamisli.

Matić Mirko,  pukovnik OS BiH (službeno pripadnik je kontraobavještajne grupe (KOG-a) KOS-a koja i dalje neslužbeno i aktivno djeluje. Veoma je aktivan, čak najaktivniji KOG-ovac Srbin u Sarajevu. Uvezuje srpsku obavještajnu mrežu u Sarajevu, ali i drži na vezi svoje  radnike Bošnjake i Hrvate. Preko njega Vlada RS realizira svoje ciljeve u Sarajevu.

Pukovnik Puško Radić- ključni obavještajni igrač Srba u Sarajevu.

Uletilović Zoran, pripadnik KOG-a. Veoma aktivan i sposoban, u samom vrhu, paraobavještajne zajednice Srba. Zajedno sa Ratkom Mladićem 1993. godine boravio u Vojvodini na mobilizaciji za rat u BiH.

Šiliegović Marinko, general Vojske RS u mirovini. Bio glavni obavještalac. Nositelj razbijanja obavještajne zajednice MO BiH i GS BiH, po nalogu Dodika.

Preko trideset interesantnih imena iz tkz.RS sa kojima je Dragan Čović i njegova svita pravila optužnicu protiv hrvatskih generala.

Masa bošnjačkih oficira bivše JNA je oženjena Srpkinjama tako da su prelaskom u ABiH nastavili špijunirati za svoje bivše nadređene. Primjerice, Halilović do dana današnjeg, Srbi ga nisu optužli ni za jedan zločin po komandnoj odgovornosti niti za Silose,niti za Kazane iako je do sredine 1993 bio No.1 ČUDNO!!! Naročito ako se zna da je bio saradnik KOS-a i da je njegovo ime Branko Kvesić bivši šef BiH Udbe na zamolbu A.Vasiljevica nije skinut sa liste jer je bio za JNA kao perspektivan te ’91 što  se poslije pokazalo točnim. Jer tijekom rata Halilović,Muslimović,Mujezinović ,Rekić,Pašalić,uspjeli su od Hrvata kao partnera da naprave neprijatelja i da  gotovo sve vojne potencijale okrenu ka Hrvatima dok je prema Srbima djelovalo vrlo malo potencijala tako da je cijelim ratom ABiH postigla nikakve uspjehe. Je li  logično da  sedam tisuća Srba drži u opsadi Sarajevo 4 godine i da su akcijama za deblokadu Sarajeva  djelovali 35 tisuća vojnika ABiH i ništa se nije uspjelo napravit osim 400-500 tabuta za  Šehide. A slijedom slučaja to i nije čudo jer su Srbi iz generalštaba ABiH dobivali informacije skoro kao u direktnom prijenosu.

Nakon završetka Ultre  u Splitu najviše posla imali su zaposlenici Čistoće koji su bili vrijedni od zore.

– Prostor oko poljudskog stadiona bio je zatrpan desecima tona smeća – kažu iz Čistoće.

A što mislite koliko tisuća tona smeća ima u gore navedenim akterima?

 

Podijeli objavu

Odgovori