Podijeli objavu

Zakucan je posljednji čavao u kovčeg sa ostacima mostarske kompanije Žitopromet, nekada najvećeg hercegovačkog proizvođača kruha i peciva. Potvrdila nam je to u rekordno kratkom razgovoru stečajna upraviteljica Milka Musa, kazavši da je Žitopromet “završena priča”.

“Završena priča” bi u prijevodu trebalo značiti da je kupac Žitoprometa u zakonski predviđenom roku uplatio sredstva koja je ponudio na tenderu. Na tender su se prijavile dvije kompanije, Mo Herc i Editus. Franjo Sivrić, jedan od osnivača Mo Herca, je za Faktor kazao da je namjera njegove kompanije bila nastaviti sa primarnom djelatnošću Žitoprometa, ali ponuda od 4.550.000 KM nije bila dovoljna za kupovinu nekadašnjeg hercegovačkog giganta.

Tako je imovina Žitoprometa za 5.210.000 KM pripala mostarskoj kompaniji Editus, čiji je direktor i jedan od osnivača Mario Slezak, ali je stvarni vlasnik te kompanije njegov otac, kontroverzni biznismen Dinko Dika Slezak.

Slezak je javnosti u BiH poznat i po poreznom dugu kojeg su ostavile kladionice u njegovom vlasništvu, Derby Bet Shop i Intersport, a koji iznosi oko 40 miliona KM. Iako zvanično nije član HDZ-a BiH, bliske veze sa tom strankom, odnosno sa njenim predsjednikom, potvrđuje zalog imovine za potrebe puštanja Dragana Čovića na slobodu iz zatvora 2006. godine.

VEZANI TEKST – Poslovna imperija Dinke Slezaka: HDZ-ovci mu daju poslove i plaćaju iz budžeta, a on državi dužan 40 miliona

Poslovni potezi Dike Slezaka se danas uglavnom odnose na građevinske poduhvate, odnosno gradnju nekretnina. Upravo u tome leži motiv za kupovinu Žitoprometa i atraktivnih mostarskih parcela u vlasništvu te kompanije, što je, govori se već godinama, osnovi razlog zbog kojeg Žitoprometu nije dozvoljeno da preživi.

– Nama je sada u planu kupiti imovinu, a šta kasnije s njom, nismo još razmišljali. Ako bude neka tvornica, bit će u Raštanima, gdje postoji zemljište Žitoprometa od 14 hiljada kvadrata – rekao je Mario Slezak za Bljesak prije nekoliko mjeseci.

Uništavanje Žitoprometa

U Raštanima bi mogla biti “neka tvornica”, a na atraktivnom Žitoprometovom zemljištu u centru Mostara će, po svemu sudeći, osvanuti novi stambeno-poslovni kompleks. Pored zemljišta u Raštanima, Slezak je postao vlasnik kompleksa Žitoprometa u centru Mostara i upravne zgrade tog preduzeća, odnosno dijela imovine ove kompanije koja do sada nije rasprodata, a čija vrijednost premašuje iznos koji je Čovićev “spasilac” izdvojio za kupovinu. Sudeći prema sadržaju javnog poziva, ukupna procijenjena tržišna vrijednost sve ponuđene imovine je iznosila nešto više od 7,7 miliona KM.

Poslovni potezi prijatelja Dragana Čovića: Gradnja stanova na zemlji uništenog giganta 1

Imovina Žitoprometa u Mostaru

Upravo Dragan Čović, odnosno njemu i HDZ-u bliske strukture, nose odgovornost za posrnuće kompanije koja je uspješno poslovala sedam decenija. Početak kraja, kako kažu nekadašnji radnici Žitoprometa, je za ovu kompaniju bila 2000. godina, kada su vršene pripreme za njenu privatizaciju. Iako je zbog rasprostranjenosti imovine cijeli proces trebala voditi Agencija za privatizaciju FBiH, provela ju je Agencija za privatizaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK). Odgovor na pitanje zašto je proces preuzela kantonalna agencija, radnici nisu morali dugo čekati.

Vrijednost imovine Žitoprometa je procijenjena na samo 12,5 miliona KM, iako je Žitopromet bio vlasnik gotovo 60.000 kvadratnih metara zemljišta, od čega 25.000 u samom gradu Mostaru. Pored zemljišta, kompanija je rasplagala nekretninama, mašinama i sa sirovinom koju su radnici procijenili na oko osam miliona KM.

Međutim, novo rukovodstvo je vrijednost sirovina, odnosno žita, procijenilo na mnogo nižu vrijednost u odnosu na stvarnu, da bi je u konačnici rasprodali, uzeli novac te se povukli iz kompanije. Nedugo poslije je uslijedila “modernizacija” kompanije, pa su za oko dva miliona KM kupljene mašine, čija je stvarna vrijednost bila oko 850.000 KM. Prevareni radnici za “ugrađivanje” u posao optužuju tadašnjeg komercijalnog direktora Jozu Vučića, koji je, kako bi prikrio krađu, naložio paljenje pekare.

Kratko je i neuspješno nakon toga direktorsku funkciju u Žitoprometu obnašao Damir Ljubić, bivši zvaničnik HDZ-a i HDZ-a 1990, da bi ga na toj poziciji zamijenio Eugen Ćubela, suprug Mirjane Ćubele, dugogodišnje saradnice Dragana Čovića. Epilog 14 mjeseci njegovog “direktorovanja” bio je minus od oko tri miliona KM te sumnjivi i po Žitopromet štetni ugovor sa Federalnom direkcijom robnih rezervi. Ćubela je nakon toga prešao baš u Federalnu direkciju robnih rezervi, a zatim i na poziciju savjetnika tadašnjeg federalnog ministra finansija, a sada ministra finansija i trezora BiH, Vjekoslava Bevande.

Zapaljeni dokazi

Ponovo su, s ciljem prikrivanja kriminala, gorjele prostorije Žitoprometa, a za njihovu paljevinu su optuženi Damir Šunjić i Dragan Lukić. Oni su priznali i na sebe preuzeli odgovornost te su osuđeni na mizerne zatvorske kazne. Radnici sumnjaju da je na njihovu kaznu utjecala i činjenica da je sa njima pri hapšenju bio Izidor Mikulić, tadašnji šef osiguranja u Žitoprometu i kasnije lični vozač Dragana Čovića. Slučaj je okončan, iako nikada nije do kraja ispitano pitanje motiva koji su doveli do paljevine.

Sve dokaze o kriminalu je nakon svega uspješno otklonila nova direktorica Mira Parmać, pri tome sklopivši po Žitopromet nepovoljan ugovor sa Federalnom direkcijom za robne rezerve o priznavanju duga Žitoprometa u žitu po cijeni od 58 feninga, iako se tržišna cijena žita tada kretala od 28 do 30 feninga.

Obećanja o boljim danima za Žitopromet su radnici slušali i u narednom periodu, sve dok Općinski sud u Mostaru 22. marta 2013. godine nije donio rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad imovinom te kompanije. Prvi epilog stečajnog postupka ste mogli pročitati na početku teksta, a konačni epilog će biti skupocjene nekretnine u centru Mostara i puni bankovni računi uskog kruga bliskog HDZ-u. Radnici, od kojih su većina Hrvati, su, s druge strane, ostali prepušteni sami sebi, bez posla i sa neuvezanim radnim stažom. Neki od njih su vjerovatno napustili zemlju razočarani situacijom u kojoj su se našli, ili, što bi rekli zvaničnici HDZ-a, razočarani izbornim zakonodavstvom i nejednakopravnim položajem Hrvata u BiH.

Izvor: Faktor

Podijeli objavu

Odgovori