Podijeli objavu

Predsjednik Kosova Hašim Tači u autorskom tekstu za njemački list Frankfurter Algemajne Cajtung napisao je kako vjeruje kako bi “potpisivanje konačnog Sporazuma o normalizaciji i pomirenju” između Kosova i Srbije bilo postignuće.

Ovaj “povijesni sporazum trebao bi  obuhvatiti i međusobno priznanje kao jedini put kojim će se zauvijek staviti točka na sve nesporazume” – poručio je Tači, prenosi portal Kossev.

– Kosovo i Srbija pregovaraju pod pokroviteljstvom Europske unije i uz snažnu podršku Sjedinjenih Američkih Država, sa težnjama za normalizaciju odnosa, sada duže od šest godina. Međutim, trebamo priznati da su veliki koraci načinjeni u tom pravcu, vrhunac je postignut potpisivanjem Prvog sporazuma o principima upravljanja i normalizacije odnosa između Kosova i Srbije, 2013. godine. Potpuna normalizacija, ipak, ostaje nepostignut cilj.

Dvije države i naši narodi teže da izgrade bolju budućnost, u kojoj su svi u potpunosti integrirani u europsku obitelj (u slučaju Kosova i u euroatlanske obitelji) i budućnost u kojoj uživaju viši standard života i blagostanje koje je drukčije od trenutne stvarnosti. Ali, ovi ciljevi se teško mogu postići uz konstantnost onoga što je srž zamrznutog sukoba između naše dvije države.

Do sada su Kosovo i Srbija imali tri runde međunarodnih pregovora: u Rambujeu, 1999. godine, u Beču od 2005.-2007. godine i sada u Briselu – od 2011. godine. Bio sam dio svih pregovora i ponosan sam da kažem da se Kosovo uvijek usaglašavalo sa sporazumima kojima je posredovala međunarodna zajednica. Srbija, s druge strane, ne prihvaća neovisnost Kosova i nastavlja  postavljati mnoge prepreke kako bi nanijeli štetu našim pokušajima da međunarodno ojačamo stav Kosova.

Zbog tog neprijateljskog stava, težnja Srbije za učlanjenjem u EU i dalje je nesigurna. Dakle, dvije države su blokirane i njihova euroatlantska budućnost ovisi od njihove sposobnosti da postignu konačni povijesni sporazum o normalizaciji odnosa i pomirenje.

Pregovori u Briselu su se odužili. Sporazum iz travnja 2013. godine je bio politički trijumf, ali sada je prošlo četiri godine od kada je postignut, a neke točke sporazuma još uvijek nisu sprovedene.

Dok je tehnička priroda bila preduvjet za započinjanje razgovora, sada je došlo vrijeme da se suočimo sa poznatim problemom; pitanjima koje provođenje tehničkih sporazuma čini težim – nedostatak pomirenja i međusobnog priznanja.

Povjerenje u pregovore stavljeno je pod sumnju čak i kada napredujemo na određenim poljima, jer je svakom promatraču ovih razgovora jasno da je antagonizam među državama toliko vidljiv, kao što je uvijek i bio. Na primjer, dok su razgovori u Briselu proizveli jedan sporazum o sudjelovanju Kosova u regionalnim organizacijama, Srbija nastavlja  voditi snažnu kampanju protiv zahtjeva sa Kosova za učlanjenje u međunarodne organizacije, čak i onda kada bi od tih učlanjenja (zahtjev za UNESCO) koristi imalo i za kulturno nasljeđe Srpske pravoslavne crkve na Kosovu, ili kosovski Srbi.

Svi postepeni uspjesi u pojedinim točkama bili su bitni. Međutim, ovim tempom naši odnosi bi se mogli  normalizirati tek možda nakon 100 godina. Postalo je jasno da je došlo vrijeme za veću i jasniju viziju i za vodstvo koji će zauvijek riješiti pitanja među nama.

Osnovno pitanje je naravno to što mi nastavljamo da jedni druge vidimo kao protivnike. To što naše duboke podjele krijemo pod tepih, nije rješenje i neće dovesti do pomirenja. Ne možemo  se pomiriti sa tim kuda idemo ukoliko imamo osnovne nesporazume u vezi sa tim odakle dolazimo. To je i razlog zbog kojeg sam udvostručio napore u bavljenju nekim od najtežih pitanja u vezi sa našom prošlošću – formirajući Komisiju za istinu i pomirenje.

Vjerujemo da bi potpisivanje konačnog Sporazuma o normalizaciji i pomirenju između naše dvije države bilo dostignuće. Njime bismo se, mirnim putem – angažirali u rješavanju svih nesporazuma. Konačno, povijesni sporazum između Kosova i Srbije bi trebalo da obuhvati i međusobno priznanje kao jedini put kojim će se zauvijek staviti točku na sve nesporazume.

Postizanje ovog konačnog cilja jeste izuzetno teško za obje zemlje i zahtjeva hrabro i pametno vodstvo. Snažno vjerujem da je vodstvo, kako na Kosovu, tako i u Srbiji – posvećeno tome što narod očekuje od nas – da postignemo mir među nama. Kako bi se ovo dogodilo, svi mi moramo biti  kreativni i spremni na daljnje kompromise. Svima treba da bude jasno da je to potrebno uraditi zbog stabilnog mira naših naroda i generacija koje dolaze.

Kao što se konačnim rješavanjem naših sukoba priznaju povijesne i aktualne realnosti, ono se također treba  baviti i zahtjevima budućnosti. Budućnost Kosova, a i Srbije, kao i preostalog djela Balkana jeste u tome da u Europskoj uniji jedni drugima budemo susjedi prijatelji. Siguran sam da su normalizacija i pomirenje prvi korak u oslobađanju od tereta prošlosti i korak koji će nas voditi ka svjetlijoj budućnosti. Jasno je da kada mi ovako postupamo, Europska unija treba  priznati naše napore, a dok mi u našem djelu Europe mijenjamo brzine, brzina bi trebala da se promijeni i u vlaku prijema u Briselu i glavnim europskim gradovima također. Moramo da se osiguramo da nam „ne prođe posljednji vlak“ za stabilan mir – napisao je Tači.

Izvor: Kossev

Podijeli objavu