Podijeli objavu

Iseljavajte mlade ljude, to je ionako najbolje što znate. Nemojte im pružiti šansu, oni je ne očekuju.  Što im kažete kad traže posao? Uvijek isto. Nemate dovoljno šanse. Je li ona ikada i postojala?

Jeste. U nekome boljem svijetu. Ne ne mislim u drugoj državi. Samo o državi iz snova svakoga od nas. Državi koja ne posjeduje kriminal i nepotizam. U kojoj nije bitno kako se zovete niti odakle ste. Onome dijelu misli koja podilazi mašti. Kada bi barem bilo!

Ali nije. Žao mi je, to nije moguće. Prihvatite sve što vam i ovo nudi, jer i to je napravljeno za vas. Malo sutra.  Jeste, u pravu ste. Taj ološ, jad, čemer i ništavilo. Vidite da smo vam nešto i dali. Samo recite sljedeći put da ništa niste dobili.

Sanjajte samo! Poruka je političara. Oni bi da mogu ogulili kožu svih nas. Samo kad bi im se pružila prilika. Sve ostalo su nam oduzeli. To bi vjerojatno bila posljednja stranica na popisu želja. Ništa se nije primijenilo godinama. Upadamo u sve veće beznađe. Rupu koja će svakoga progutati ne bude li pazio.

Ništa značajno se nije promijenilo tolike godine. Sve one godine kada se prolijevao znoj i suze iz svakoga građanina koji je doživio nepravdu. A svi su i više puta iskusili ovu vašu „nagradu“.  Onu istu koja je oduzimala živote i držala ih na rubnim granicama egzistencije. Sjetite se svih razočarenja kroz koja ste morali proći. Oni će se ponavljati.

Tvornice propadaju. Radna mjesta se gase. Ljudi sve više postaju beskućnici i nemaju za hrane. Obitelji se raspadaju. Mladi ljudi gube nadu u bolje sutra. Dobiti priliku postaje premija. Učiniti nešto bolje za ovu državu rasprsnulo se, jer mladi odlaze. Daleko. Samo što dalje od ove proklete postojbine. Eto što se učinili! Napravili ste zemlju staraca. Neperspektivnu čak i za ulagače. Zapravo od njih ste pokupili sva sredstva zadržavajući ih za sebe i bogateći se na nekome. Nekome kome je potrebnije nego vama i vašima.  Ubili ste ekonomiju i  gospodarstvo. Uskoro vam nitko neće ostati, vi rušitelji tuđih mogućnosti i šansi. Sjetite se samo jedne izreke: „ Ničija nije do zore“. Doći će vrijeme države o kojoj svi sanjamo. Samo tada u njoj neće biti mjesta za vas. Tada će na listi naroda biti jedna misao. Da vas ogoli. U tome će uspjeti. Veća je snaga većine nego manjine. Uvijek je i bilo tako.

Sjetite se tada da neće narod prelaziti preko granice, nego ćete vi bježati od ljute kazne koja vas čeka. Isjeći će na komadiće sve ono što ste tako vrijedno taložili na račun slabijih. Na račun svih onih ljudi koji čekaju socijalnu pomoć kako bi mogli preživjeti još samo jedan u nizu istih mjeseci. Tada će narod uzeti vlast u svoje ruke. Njihova sudbina će biti u vlastitim rukama. Ljudska i sva druga prava primijenjena u potpunosti. Nećete više moći potisnuti glas koji je šutio dvadeset pet godina. U njemu će biti ogromna gorčina i smisao za pravdu. Koja će biti zadovoljena. Napokon. Za sva vremena.

Malac

Podijeli objavu

Odgovori