Podijeli objavu

Kada su 1939. godine Hitler i Staljin potpisali pakt o nenapadanju, analitičarima tog vremena je bilo savršeno jasno da tu nema nikakve iskrenosti, a još manje savezništva.

Posljednjih par godina, za politička događanja Hrvata u BiH, nisu potrebni nikakvi politički analitičari.

Točnije, od famozne samouprave pa do današnjih dana, ima svega osim iskrenosti i zastupanja nacionalnih interesa. Stranke su se udruživale i razdruživale, cijepale unutar sebe, a rezultat je konstantno isti. Isti ljudi su na političkoj sceni, jednaka je borba za vlast,a narod, onaj hrvatski, zbunjen, razočaran i poslije 72 godine, ili ipak, da ne budemo tako crni, poslije 55 godina proživljava isti egzodus prema Njemačkoj.

Međutim, ovdje ipak netko i ostaje, jedni zaluđeni obećanjima i nadom, a drugi uz stihove one poznate pjesme: “Što je više kleveta i laži, Tito (Čović) nam je miliji i draži!”.

TKO SE BOJI TROJANSKOG KONJA, HITLER ILI STALJIN 1TKO SE BOJI TROJANSKOG KONJA, HITLER ILI STALJIN 2

Ove stihove svakako pripisujemo onima iz HDZ-a BiH jer njihova zaluđenost prelazi okvire  fanatizma i Raicha i Sjeverne Koreje.

Samo se najodvažniji iz nacionalne oporbe nadaju da će narod progledati.

Ma koliko ova država ličila na kokošinjac, gospodi iz oporbe predlažemo da, kao kvočka, što prije legne na jaja, ako misli išta izleći.

No, ova priča nema za temu oporbu, zdravu ili trulu, jaku ili ne, htjeli bismo se vratiti na uvod i progovoriti o “iskrenom” savezništvu.

Očigledno Čović shvaća da gubi tlo pod nogama pa, kao 30. kolovoza, svako malo vrši smotru i postrojavanje svojih snaga.

Zvaničan povod, kako je javnosti plasirano, potpisivanje je još jedne koalicije unutar hrvatskog korpusa. Naime, jedan od nekoliko aktualnih HSP-ova, ovaj put Stanka Primorca Ćane svečano je ušao u brak s HDZ-om BiH. Drug Ćane se davno pokazao kao nestabilan političar kojem je jedini cilj neka dobro plaćena fotelja i pokoji, od nekog napisani, intervju. Kada bi ga razotkrili u aktualnoj stranci, po pravilu bi je razvaljivao i pravio neki novi HSP.

Oni koji malo bolje prate politiku, nerijetko pokazuju ljutnju što se drug Ćane igra s tako bitnom i u narodu  omiljenom političkom idejom kakvu u korijenu nosi HSP, ali, ne zamjerite ljudi, ne zna što radi. Sljepilo rođeno narcisoidnošću bila bi liječnička dijagnoza.

Poštovani narode, nema te opasnosti od druga Ćane, pa je i strah nepotreban, on je samo jedna od alatki velike borbe neiskrenog saveza kojem, da budemo pošteni, ni mi još uvijek ne naziremo kraj.

TKO SE BOJI TROJANSKOG KONJA, HITLER ILI STALJIN 3

Nešto se ipak mora dogoditi; ili je Ćane dokaz da se događa?

Pitanje za sve vas koji mislite narodu dobro, a smatrate se političkim analitičarima, neki i vizionarima: “Kako se drug Čović riješi ili, u najmanju ruku, distancira od onih koji su mu godinama stvarali imidž i onaj narodni i onaj intelektualni?”

Naravno, sve ih pobrojati ne želimo, ali daleko od reflektora su Rade Bošnjak, Vlado Čuljak, Ivica Prskalo (njih dva nikada nisu bili u ljubavi, ali Prskalo je ženina rodbina, a tu se uprskati ne smije), uvažena intelektualna obitelj Ostojić i da ne nabrajamo (obećali smo) sve one koji su tu, a i sami znaju da nisu.

Nije ovo nesvjesno otvaranje očiju Draganu Čoviću, ali ga moramo pitati, zna li on čiji su rektor Tomić, Vukoja, ravnatelj HNK, dekan Bevanda, koji je ipak samo rođak Vjeke Bevande… i ovdje nabrajanje zaustavljamo.

Hajde Čoviću, ni vrag nije toliko crn koliko govore, da ti malo pomognemo, kum Ćane Primorac je Zdenko Lučić, pametnom dosta!

Možda bi Ćane volio da je ova priča bila više njemu posvećena, ali nije, a kako mu i ne reći: “Ti si samo drvce u konstrukciji Trojanskog konja!”

Postrojavanja podanika druga Čovića sve su zahtjevnija, paničnija i teža, jer nema mu Vlade Čuljka da pučkom lucidnošću prepozna Quislinga, a Čović, očito svjestan situacije, nije siguran je li bolje kopirati Hitlera ili Staljina.

Hajde, jedna i utješna; ne sekiraj se, koga god kopirao, kraj ti je isti, s pločom (spomen ili uličnom) ili bez nje, s bistom ili bez nje, povijest će ti se narugati, a pošto Tita spominjasmo, jednako će biti i obiteljsko nasljeđe.

 

Piše: Baja od Hercegovine

 

Podijeli objavu