Podijeli objavu

Šećer se dodaje svuda. Obilato i diskretno. Nekada je bio izvor prijeko potrebne energije, a danas je uzrok niza bolesti. Najteže ga je otkriti u industrijskim proizvodima. Popis štetnih posljedica svakog dana je dulji – pokazuju znanstvene studije.

Ovo je jedno od prvih upozorenja koje djeca dobivaju: nemojte jesti previše bombona jer će te dobiti karijes! Kasnije će saznati da previše šećera također može dovesti do pretilosti, šećerne bolesti i kardiovaskularnih bolesti. Ne zaboravimo ni steatozu jetre (masna jetra), koja lagano ali sigurno vodi prema cirozi i raku.

Konačan dokaz kardiovaskularnog rizika su otkrili istraživači Harvard School of Public Health nakon što su 15 godina pratili 12.000 odraslih osoba pri konzumiranju šećera. Tijekom tog perioda umrla je 831 osoba. Rizik od smrti multipliciran je s 1,3, za one čije je konzumiranje šećera iznosilo 10 do 25% dnevnog unosa energije i 2,75 kada je ta stopa prekoračila 25%!

Dodani šećeri i skriveni šećeri

Po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), šećer bi trebao predstavljati najviše 5 do 10% dnevnog unosa kalorija, to jest 25 do 50 grama dnevno. Ali budite oprezni, rezultati se odnose samo na šećer kojeg dodaje industrija u bezalkoholna pićakolačepizze…, ili konzumaciju šećera u našoj kavi – na primjer. Studija isključuje prirodne šećere u voću, povrću i mlijeku.

Nutricionisti svakodnevno traže skrivene šećere, one koje svakodnevno unosimo putem industrijske hrane: suhomesnatim proizvodima, pizzama, konzervama, raznim umacima, i naravno bezalkoholnim šećernim pićima. Prema istraživanju objavljenom 2016. u Lancetu, kada bi industrija hrane smanjila za 40% količinu šećera, za pet godina broj ljudi s prekomjernom težinom u Britaniji bi se smanjio za 0,5 milijuna, a onih pretilih za milijun!

Često slične studije, osim edukativnog karaktera, potiho pripremaju opću populaciju na financijske represivne mjere. Umjesto da potiču proizvodnju zdrave hrane, sve više se nastoji izvući materijalna korist od potrošača uz pomoć takozvanih poreza na nezdravu hranu. Vidjeli smo poticaje na vjetrenjače, koje se proizvode u Njemačkoj i Nizozemskoj, ali još nismo vidjeli poticaje na proizvodnju zdrave lokalne hrane, kao ni obveznog otkupa takve hrane od lokalnih proizvođača. Svi balkanski narodi hranu znaju proizvoditi, ali očito ne znaju odabrati najbolje među sobom koji će ovu grešku ispraviti.

Izvor: Logično.com

Podijeli objavu