Podijeli objavu

Soko Mostar kao bivša Vazduhoplovna industrija JNA iznjedrio je ekonomske eksperte, koji su nakon preuzimanja HDZ BiH, vlasti krenuli u proces privatizacije poduzeća, pod još velikim utjecajem komunističke prakse, uz njima politički povezane suradike iz bivših vremena

Na meti privatizacije prvo su se našli pogoni SOKO d.d. Mostar, koji su imali svoje OUR-a, SOUR-a, na prostorima općina  Hercegovine. Tranzicija kapitala predstavljao je sveobuhvatan proces strukturnih promjena i prijelaz iz socijalizma u kapitalizam, odnosno povratak u tržišno gospodarstvo  preko demokratskih stranaka. Prije preuzimanja vrijedne imovine, bilo je potrebito zavladati pravosudnim sustavom HR HB 1994. godine nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma. Pozicije općinskih tužitelja, općinskih sudaca bile su od presudne važnosti kako bi kriminal privatizacije prošao bez sankcija. Kadrovska infrastruktura djelatnika SOKO Mostar, vazduhoplovne industije JNA, sačuvana je bez gubitaka u Domovinskom ratu. Po izbijanju Velikosrpske agresije 1991./92. , većinom su bili na usluzi JNA, nakon 1992. godine većina se skrasila kao izbjeglice u dalmatinskim gradovima, u svojim vikendicama i stanovima, nekolicina je završila  u Srbiji. U tom periodu izrađivali su stučne studije i zakonske okvire pod kojima bi mogli preuzeti što više državne imovine, konkretno osmislili su certifikate i projekte koji za javnost predstavljaju  preporod poduzeća pod njihovom upravom. Dragan Čović kao lider vazduhoplovne Industije SOKO Mostar osmislio je niz projekata: Eurobus Soko, program je vodio njegov suradnik Zdravko Bevanda. Za marketing, javnost promovirano je pet autobusa za potrebe  Ministarstva Obrane HR HB (ministar obrane HR HB, tada je bio bivši oficir JNA). Kupljeni autobusi nisu imali certifikate, uporabnu dozvolu za prometovanje. Projekat bespilotnih letjelica također je osmišljen od Sokolovaca. Propao je kao i program autobusa. Ultra laki zrakoplov, sačinjene dvije letjelice, od kojih je jedna poletjela i odmah sletjela, srušila se.  Ultra laki helikopter, također je projekat Čovića i Sokolovaca JNA. Svi projekti koje je inicirao Dragan Čović, propali su. Soko Mostar  postaje skladište, strojevi nestaju, skladišta su jedno vrijeme  služila kao bescarinska zona, za koju su vezane kriminalne radnje s švercom visokotarifnih roba. Dragan Čović kao član Agencije za privatizaciju hercegovačko-neretvanske županije jednim potpisom, Odlukom, smjenio je sve predsjednike Upravnih odbora društvenih  poduzeća u županiji, “zbog loše sprovedbe privatizacije”. Sukob Dragana Čovića s Milom Puljićem, oko privatizacije okončan je podizanjem Optužnice za ratni zločin protiv Mile Puljića. Sukob Dragana Čovića i Ante Jelavića okončan je pravomoćnom osuđujućom presudom za Jelavića. Sukob Dragana Čovića s generalom Mijom Jelićem završio je Optužnicom za ratni zločin…

FELJTON – TAMNA STRANA HDZ-a (5) Hercegovačko pravosuđe pod KOS -ovim krilom 1FELJTON – TAMNA STRANA HDZ-a (5) Hercegovačko pravosuđe pod KOS -ovim krilom 2

 

FELJTON – TAMNA STRANA HDZ-a (5) Hercegovačko pravosuđe pod KOS -ovim krilom 3FELJTON – TAMNA STRANA HDZ-a (5) Hercegovačko pravosuđe pod KOS -ovim krilom 4

 

Proces privatizacije poduzeća popraćen je prethodno imenovanjima osoba od povjerenja Sokolovaca u pravosudne institucije HR HB. Zamjenik ministra pravosuđa HR HB  1994. godine bio je Bariša Čolak, suradnik Dragana Čovića. Kreće proces imenovanja tužitelja i sudaca. Onaj tko nije imao položen pravosudni ispit, a bio je od Čovićeva povjerenja dobivao je certifikat, Uvjerenje ubrzanim postupkom. Stjepan Mikulić iz Širokog Brijega , provjereni kadar Saveza Komunista, 1994. godine postaje predsjednik Višeg suda Mostar, kao kadar HDZ BiH. Bosiljka Rudeš, žena direktora SOKO Grude Blage Rudeža, postaje predsjednica Općinskog suda Široki Brijeg, za zamjenika Bosiljka imenuje Berislava Čuljka koji tada nije imao položen pravosudni ispit. Nakon što je imenovana predsjednicom Općinskog suda Široki Brijeg isti vodi na kriminalan način. U travnju 1995. godine Bosiljka Rudež kao predsjednica suda pozvala je Stojana Bašića sina Cvitana iz Broćanca, općina Posušje na izdržavanje zatvorske kazne 1,5 godina po pravomoćnoj presudi Višeg suda Mostar, koja je potvrđena  na Vrhovnom sudu BiH. Nakon telefonskog poziva Bosiljka Rudeš donosi Odluku kojom  Stojana Bašića ne šalje na izdržavanje zatvorske kazne. Preisptivanjem postupanja Bosiljke Rudeš sa sigurnošću možemo zaključiti da se radi o osobi s mafijaškim komunističkim pedigreom. Privatizacija Soko Grude bila je  pravosudna bitka Stjepana Mikulića i Bosiljke Rudež s poduzetnikom Mirom Palcem. Povjerljivi kadrovi Sokolovaca  bez zakonskih uvjeta imenuju se za sudce. Tako su Mile Zeljko i  Berislav Čuljak 1995. godine dobili certifikat, Uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu u HR HB, dodjeljeno od Bariše Čolaka. Smjene i izbori sudaca u Širokom Brijegu , znale su biti popraćene bonbaškim procesima, tako je je Stipe Mikulić bio počašćen s više bombi, kao zasluge za pravičan rad?! Ivan Brekalo kao časni  sudac Općinskog suda Široki brijeg, kasnije i predsjednik , često je bio meta mafijaških kartela, koji su ubrzavali njegovu smjenu i imenovanje Čovićevih Sokolovaca.

FELJTON – TAMNA STRANA HDZ-a (5) Hercegovačko pravosuđe pod KOS -ovim krilom 5

Nezaboravni proces, suđenje fra Jozi Zovki od tužitelja Rude Mlinarevića, po članku133 KZ SFRJ radi Međugorja,  istražnog suca Vlade Crnogorca, isljednika iz Gruda Vinka Petrušića i suca Marka Martinovića. Znakovito za predsjednika Županijskog suda Široki Brijeg 2004. godine imenuje se Dragica Šimić, sestra Marka Martinovića, suca koji je osudio fra Jozu Zovku.  Moć vladanja pravosudnim institucijama posebno Sokolovci  demonstriraju na temelju lažnih anonimnih prijava koje iniciraju protiv određenih poduzetnika, s ciljem uništavanja poduzeća i poduzetnika, dugogodišnjim sudskim procesima. Na Županijskom sudu Široki Brijeg posebno se iskazao sudac Tihomir Jurko iz Čitluka, za kojega se vežu afere oko registracija poduzeća na umrle osobe. Suci Stjepan Mikulić i Kata Zovko proslavili su se u aferi FINVES Drvar. Tužitelj Ljiljanko Naletilić, kao suradnik Sokolovaca otišao je u mirovinu, pod zaštitom Kažnjeničke bojne. Imovina Soko vazduhoplovne industrije JNA, transferirana je u okrilje, vlasništvo Sokolovaca, pod zaštitom korumpiranih tužitelja i sudaca. Stanko Čolak poznati Širokobriježanin, s Imoćaninom  Veljkom Kadijevićem, ostavio je veliki trag u kadrovskoj križaljci  širokobriješkog pravosuđa. Bariša Čolak nastavio je obiteljsku  tradiciju uz pomoć Dragana Čovića. Stari komunistički pravosudni kadrovi Širokog Brijega, u prvi plan Županijskog suda Široki Brijeg isturaju mlade, obrazovane, nekorupirane suce, plemenitih prezimena iz Ljubuškoga, pokušavajući preko njih, temeljem anonimnih lažnih prijava, provesti komunističku praksu, s ciljem uništavanja, kompromitiranja, plemenitih Hrvata, čije obitelji imaju časnu dugogodišnju franjevačku  tradiciju.

Mega media

Podijeli objavu