Podijeli objavu

MOSTAR – Tek nekoliko dana nakon proslave Dana neovisnosti Bosne i Hercegovine koju slavi 51 posto države, na oko je došla jedna sitnica, mala ali značajna razlika u obraćanju trenutnog predsjedatelja Predsjedništva svekolikom puku. Naime, Dragan Čović je rekao: „Postoji realna šansa da još ove godine dobijemo status kandidata i do 2025. budemo punopravna članica EU.“ Ta mala razlika koju je oko vidjelo je da nema početka rečenice sa onim „uvjeren sam“.

Rekao je prije toga Čović da je predaja odgovora na upitnik povijesni dan kojim se pravi značajan korak naprijed prema europskoj obitelji i vrijednostima kojima, uvjeren je, pripadamo. Eto, u to je uvjeren ali za kandidacijski status više, izgleda, nije. I značajan, zapravo najveći dio nas, građana drugog, trećeg i po redu kako kojega reda, također je uvjereno da prema vlastitim vrijednostima ljudi pripadaju Europi. I to Europi ovoga stoljeća u kojem se nalazimo. Nažalost, često se osjećamo da ne pripadamo ni ovdje gdje jesmo.

Dakle, 10. lipnja prošle godine, i na to se valjda više nikada nećemo pozivati, u jednoj dnevnoj tiskovini prikazan je dio govora predsjednika HDZ-a BIH a Čović je izjavio: „Uvjeren sam da će BiH do kraja godine dobiti status kandidata i zalagat ću se za ispunjenje tog cilja koji je od ogromnog značaja za cijelo bh društvo.“ Nije se ostvarilo. Godina 2017. je bila pucanj u prazno. U 2018. pomalo gazimo u klimatološko proljeće, predani su odgovori na upitnik, a hoće li nam svanuti do kraja ove godine, ne znamo no, izgleda da postoji realna šansa.

Najprije, a kako smo spominjali i nedavno, odgovori na sva pitanja pa tako i ona od EK, mogu biti i točni i netočni odnosno, u ovom slučaju, potpuni i nepotpuni, čak bezvrijedni i vraćeni na doradu. A kada se i dobije status kandidata, nalaže nam i logika, a o tome je pisao i Slavo Kukić u kolumni u Dnevnom listu pa da ne ispada da ga se prepisuje, i jasno je kao dan, da je posao tada tek počeo.

Turska je kandidat od godine 1999. Vidimo koliko paketa ima Srbija za odraditi i kako su neki komplicirani a oni su kandidat od 2012. Hrvatska je postala kandidat 2004. i trebalo joj je devet godina za ulazak u društvo. Bosna i Hercegovina je itekako kompliciranija i kompleksnija država i stvarno ne treba očekivati da će u kraćem roku od Hrvatske prijeći stepenicu kandidacijskog statusa. Tako nam i matematika nalaže da je pretpostavka od sedam godina do ulaska u EU zapravo znanstvena fantastika koju ni Stanley Kubrick i Arthur C. Clarke ne bi smislili.

A uostalom, što to znači da postoji realna šansa da do kraja ove godine postanemo kandidat?Što se želi reći s tim? To je obični politički populizam isto kao i onaj kada netko kaže – uvjeren sam.Ne treba biti uvjeren ni u što. Ne treba obećavati ovim narodima na ovim prostorima ništa.Odavno su obećanja prevršila sve mjere. Političari bi trebali šutjeti i raditi. Makar se puževim korakom približavali toj famoznoj EU, neka to približavanje bude čisto, iskreno i od truda.

Ali oni neće da šute i rade. Oni suprotno od toga, pribjegavaju glasnim metodama sijanja populizma i straha, međusobnog nepovjerenja i tjeraju narode jedan od drugoga da se ponekada zamislimo, tko zna hoće li ikako i biti ove države 2025., a kamoli hoćemo li ući u EU. Iskreno se nadamo da će prevladati glas razuma, što god to značilo, ali samo neka znači da su se među tri naroda prepoznali ljudi koji nisu nasjeli. Nasjeli čemu? Kao da ne znamo.

Izvor: Dnevno.ba

Podijeli objavu