Podijeli objavu

Empatija, sposobnost poistovjećivanja s drugom osobom, njezinim stanjima i osjećajima, rezultat je našeg iskustva i odgoja, no u određenoj mjeri na njezin razvoj utječu i geni, pokazalo je istraživanje britanskih i francuskih znanstvenika.

Otkriće je korak naprijed u razumijevanju autizma. Osobe koje boluju od ove bolesti, među ostalim imaju poteškoća u izražavanju svojih osjećaja, želja, potreba, sposobnosti i problema s kojima se svakodnevno bore, a to se odražava na njihovo ponašanje.

Najveću genetsku studiju o empatiji u kojoj je sudjelovalo više od 46.000 osoba organizirala je kalifornijska biotehnološka tvrtka 23andMe koja privlači klijente kako bi uz pomoć genetskih testova istražili svoje porijeklo, ali i sklo­nost pre­ma ra­zli­či­tim bo­le­sti­ma. U studiji su sudjelovali i znanstvenici s Pasteurova instituta, a rezultate su objavili u časopisu Translational Psychiatry.

Nema objektivnog mjerila za empatiju, no znanstvenici su studiju bazirali na rezultatima kvocjenta empatije. On je rezultat rješavanja upitnika što ga je 2004. izradilo sveučilištu u Cambridgeu. Znanstvenici su proučili rezultate upitnika i genome spomenutih 46.000 osoba, analiziravši ih na temelju uzorka sline. Zaključili su da se empatija djelomično nasljeđuje putem gena.

Najmanje desetina varijacije gena povezuje se s genetskim faktorima, rezimirali su u priopćenju Instituta Pasteur. U njemu stoji i da su genetske varijacije koje smanjuju empatičnost povezane s povećanim rizikom od razvoja ekstremne introvertiranosti. Istodobno je novo istraživanje potvrdilo podatak po kojemu žene u prosjeku pokazuju više empatije od muškaraca. No ta razlika ne ovisi o našem DNK, već o utjecaju hormona i socijalizacije, stoji u priopćenju Cambridgea.

Izvor: Translational Psychiatry

Podijeli objavu