Podijeli objavu

Japan se suočava s jedinstvenim problemom – sve više umirovljenika, posebno žena, u poznoj životnoj dobi postaju kriminalci! Razlog tomu je prilično bizaran. Naime, u zatvoru se osjećaju bolje nego na slobodi!

Problem je veći ako imate u vidu da Japan ionako ima najstariju populaciju na svijetu, stariji od 65 godina čine udio od čak 27,3 posto. Svaka peta žena koja je u japanskom zatvoru u toj je životnoj dobi.

Bloomberg je otkrio još nekoliko frapantnih podataka. Troškovi zatvorskih institucija koji su vezani uz zdravstvenu skrb za starije narasli su na čak 50 milijuna dolara! A tu su i drugi popratni problemi u sustavu. Recimo, zatvorske čuvarice sve više trebaju imati vještine njegovateljica, pa ih skoro trećina napusti posao nakon tri godine.

Reuters

Uzrok za ovakvu situaciju leži u tome da se obitelji sve manje brinu za svoje starije. Od 1980. do 2015. ušesterostručio se broj umirovljenika koji žive sami, danas ih je ukupno 6 milijuna. Prema istraživanju tokijskih gradskih vlasti, čak 40 posto njih nema obitelj ili vrlo rijetko kontaktira s rodbinom.

A što kažu bake-kriminalke?

“Krala sam u više od 20 navrata, isključivo odjeću. Ne onu skupu, već uglavnom iz prodaje na ulicama. Nije da mi je trebalo novca”, kaže 67-godišnjakinja. “Kad sam prvi put krala, nisam bila uhićena. Naučila sam da mogu dobiti ono što želim bez da platim, što mi je bilo i zabavno i uzbudljivo. Moj muž me podržava, redovno mi piše u zatvor. Sinovi su ljuti, a troje unuka i ne zna da sam tu. Oni misle da sam na liječenju.”

Reuters

Jedna 80-godišnjakinja, koja ima muža, dvoje djece i šestero unuka, u zatvoru je otkrila čari rada.

“Bila sam usamljena. Muž mi je davao dosta novca i ljudi su mi uvijek govorili kako sam sretna. Ali, novac ni je bilo ono što sam željela. Nije me činio sretnom. Prvi put sam ukrala prije 13 godina. Ušla sam u knjižaru i ukrala roman. Uhićena sam, odveli su me u policijsku postaju, gdje me je ispitivao preslatki policajac. Bio je tako ljubazan, slušao je sve što sam govorila. Osjećala sam se kako me je prvi put u životu netko zaista i čuo. Ne mogu vam reći koliko danas uživam u radeći zatvorskoj tvornici. Shvatila sam što je radost rada i žao mi je što nikad prije nisam radila. Život bi mi bio drukčiji”, priznala je.

Njezina dvije godine mlađa “kolegica” zatvor je nazvala oazom.

“Zatvor je za mene oaza – mjesto opuštanja i utjehe. Ovdje nemam slobodu, ali isto tako nemam o čemu brinuti. Ovdje je toliko ljudi s kojima mogu pričati, a osim toga daju nam kvalitetan obrok tri puta na dan”, skromno će.

Izvor: Bloomberg

Podijeli objavu