Podijeli objavu

Kako bi izbjegao česte noćne opasnosti kao što su centralna slijepa točka, noćne iluzije i prilagođavanje jakim svjetlima, pilot koji leti noću mora neprekidno skenirati nebo fokusirajući se na svoj periferni vid.

Noćna vizija je od posebne važnosti za pilote koji lete u večernjim satima. Prema navodima Američke optometrijske asocijacije “vizualna oštrina može biti smanjena na 20/200 ili manje, boja se gubi, plavo-zelena svjetlost će biti svjetlija, a crvena boja će biti pojačana. Mogu se javiti problemi s noćnom kratkovidošću, percepcija dubine je degradirana, a prisutna je i centralna slijepa točka.”

Način na koji piloti vide u mraku 1Kako se oko pomjera iz jakog, odnosno svijetlog okruženja u tamnije, štapićaste ćelije u oku se postepeno u potpunosti prilagođavaju tamnom osvjetljenju. Tijekom i nakon ovog perioda privikavanja, osjetljivost štapićastih ćelija na svjetlost se dramatično povećava, prenosi Kolektiv.

Zbog dužine vremena potrebnog za potpuno prilagođavanje mračnom okruženju u pilotskoj kabini, piloti koji lete noću se pripremaju satima unaprijed i izbjegavaju izlaganje jakom svijetlu prije bilo kojeg noćnog leta.

Cijeli proces adaptacije se mijenja kada pilot uđe u dobro osvijetljenu oblast ili je privremeno izložen jakom svjetlu.

Način na koji piloti vide u mraku 2Preokret de-senzibilacija ljudskog oka traje samo nekoliko sekundi, što dovodi do privremenog sljepila nakon izlaganja jakim izvorima svjetlosti, a onda i mnogo duži period privikavanja na tamnije okruženje u pilotskoj kabini – to je i razlog zbog kojeg se za osvjetljenje pilotske kabine koristi crveno svjetlo ili bijela svjetla s malim intenzitetom.

Posebno osvjetljenje omogućava pilotima da se najprije prilagode mračnijoj pilotskoj kabini tijekom noći.

Podijeli objavu

Odgovori