Podijeli objavu

Imena kao da su pokupljena iz telefonskog imenika, ali očito služe svrsi jer ih Srbija koristi da ponovo ugnjetava Bošnjake

Iako je u bližoj prošlosti nerijetko prelazio granicu sa Srbijom te boravio na teritoriji susjedne države, tamošnja policija ga je u ponedjeljak lišila slobode. Kada su u pitanju navodni zločini koji mu se stavljaju na teret, srbijanski mediji prenose kako je Mujanović bio “zapovjednik ratnog logora u Hrasnici”.

Ono što je poznato od ranije jeste da Mujanovića za ratne zločine tereti Dokumentacijski centar Republike Srpske (RS) za istraživanje ratnih zločina. Ta je institucija 6. augusta 2001. godine objavila dokument “Pregled naredbodavaca i izvršilaca zločina u logorima i zatvorima za Srbe u bivšoj BiH u periodu 1992. – 1996. godine”, na kojem se nalaze imena 941 osobe, među kojima je i Mujanović.

O obimu i vjerodostojnosti dokumentacije na osnovu koje ga terete dovoljno govori opis “krivičnog djela” kraj njegovog imena i osnovnih podataka.

– Prijavio se u SUP Ilidža 12.11.1991. godine sa stalnim mjestom boravka u Sarajevu, Općina Ilidža, Hrasnica – navodi se u dokumentu Dokumentacijskog centra.

Dokumentacioni centar

Ta je institucija osnovana 1999. godine s ciljem prikupljanja podataka o zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava za vrijeme ratova na području bivše Jugoslavije. Konačni spisak je nastao, pojasnio je nekadašnji direktor Dokumentacijskog centra Pejo Đurašinović, na osnovu prikupljanja i obrade podataka za 3.170 lica koja su, kako je kazao, počinili zločine nad Srbima tokom rata u BiH. Spisak je, dodaje, utemeljen na podignutim krivičnim prijavama koje su proslijeđene nadležnim sudovima i tužilaštvima u više gradova u RS-u.

Ono što je naročito indikativno jeste Đurašinovićeva potvrda da se Dokumentacioni centar pri izradi spiska koristio prevashodno građom koju je prikupio Savezni komitet za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Beogradu. Ta je institucija osnovana još za vrijeme vlasti Slobodana Miloševića, a njom je rukovodio doktor Zoran Stanković, svjedok odbrane Radovana Karadžića i Vojislava Šešelja.

A na spisku nastalom na osnovu podataka institucije koju je osnovao Slobodan Milošević se, pored Mujanovića, je još 940 imena. O ozbiljnosti pristupa istraživanju navodnih ratnih zločina, na osnovu kojeg je spisak nastao, govori njegov sadržaj.

Tako se, pod rednim brojem 687. na njemu nalazi i poznata pjevačica Hanka Paldum. Za nju se navodi da je bila članica Zelenih beretki te da je uzimala taoce i učestvovala u stvaranju logora u Osnovnoj školi “Slobodan Vuković”. U tom je logoru, dodaje, se, učestvovala u mučenju žena.

Na spisku je i legendarni pjevač grupe Indexi Davorin Popović zvani Pimpek. Njega Dokumentacijski centar tereti da je bio “pripadnik HOS-a”. Glumac Josip Pejaković je, navodi se u dokumentu, bio starješina jednog od spratova zatvora u Sarajevu, gdje je “mučio i likvidirao zatvorenike Srbe”.

Na spisku se nalazi i prvi predsjednik RBiH Alija Izetbegović, kojem na teret stavljaju naređivanje i podstrekivanje ratnih zločina. Među danas aktivnim političkim zvaničnicima koji se nalaze na spisku su i aktuelni načelnik Općine Centar Nedžad Ajnadžić, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo Fikret Prevljak, nekadašnji gradonačelnik Mostara Safet Oručević te predsjednik PDA Mirsad Kukić.

Bizarni podaci

Imena poznatih ličnosti sa spiska ne govore o njegovoj ozbiljnosti koliko ostali sadržaj. Iako se na spisku nalazi 941 ime, mnogo njih se ponavlja u nekoliko navrata. Tako se, primjera radi, Delić Hazim ponavlja u tri navrata u svojstvu zapovjednika logora, baš kao i Mato Jozić iz Brčkog te Ivan Krišto iz Duvna. Nekadašnji bokser Mensur Peljto je zauzeo dva mjesta, kao i Fikret Prevljak te desetine osoba čija se imena, prebivališta i funkcije ponavljaju. Na spisku su Adnan Ahmić zvani Pinđo, Alija Ahmić zvani Pinđo i Sulejman Ahmić zvani…pogađate – Pinđo.

Ukoliko “Bajro, vozač Centroteksa” bude prelazio granicu sa Srbijom, neka očekuje hapšenje jer se upravo ovo ime nalazi na 46. mjestu spiska.

– Braća Juka, ili Uka, po nacionalnosti Šiptari – sadržaj je dokumentovan pod rednim brojem 106. Njihoj komšija sa spiska je i “Ćamil, stražar” na 150. mjestu te “Ćibo iz Konjica, koji je zamijenio Zilića na dužnosti upravnika logora u sportskoj dvorani Musala” na 155. mjestu. Na oprezu zbog mogućnosti hapšenja u Srbiji treba biti i osoba sa 177. mjesta na spisku, a to je “Dedić, musliman” i “Heco, nepoznato ime, musliman” (318) te “Dino iz Sarajeva, bivši selektor bob reprezentacije”. “Hodžić iz okoline Bihaća” je na 325. mjestu, a na 376. je “Jasmina, muslimanka iz Sarajeva”. “Miralem zvani Mineralni” se tereti za “prebijanje zatvorenika” u Tarčinu, ali se za njega navodi da je “kasnije poginuo”.

Na listi osumnjičenih ratnih zločinaca se na 29. mjestu nalaze “Arapi i drugi muslimani”. Tu su i cijele institucije, poput Okružnog vojnog suda u Sarajevu (661), Okružnog vojnog tužilaštva u Sarajevu (662) te “organi vojnog pravosuđa Sarajevo” na 674. mjestu liste. Navedene su i cijele vojne formacije, poput “brčanskih brigada HVO-a”.

Sarajevski logori

Mujanoviću se na teret stavlja rukovođenje logorom u Hrasnici, koji, prema podacima svih relevantnih institucija, nije ni postojao. Međutim, za ranije spomenuti Savezni komitet za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Beogradu postojao je, i to više njih na području Hrasnice,. U njihovom dokumentu ” Spisak logora za Srbe na teritoriji bivše SFRJ” nalazi se čak 536 logora na teritoriju BiH u kojima su zadržavani, mučeni i ubijani pripadnici srpskog naroda. Samo u Sarajevu ih je, tvrde, bilo više od 120, a spisak tih logora možete pročitati u priloženoj galeriji.

Prema ovom dokumentu, u Sarajevu se nalazio i nezanemariv broj “privatnih logora” te ugostiteljskih objekata i škola koje su, tvrde u Beogradu, služile za zatvaranje srpskih civila.

Izvor: Faktor
Podijeli objavu