Podijeli objavu

 

„Da bi bilo obranjeno bratstvo i jedinstvo, ja ću, Dragan Čović, stati na vrata sa Duškom Vučjakom i Smajilom  Klarićem da Jurovicki ne može ući u Soko!“, grmio je na sastanku odani Jugosloven Dragan Čović.

Šest mjeseci prije rata u Hrvatskoj

Kakva je bila uloga Jugoslovena Dragana Čovića i njegovih Sokolovaca u službi KOS-a u UDB-e najbolje svjedeoči slučaj predsjednika Sindikata VI „SOKO“ Mostar Davorina Jurovickog koji nam u pismu opisao od koga i koje je sve tiorture doživljavao samo zato što nije bio podoban i „po ukusu“ rukovodećih ljudi Sokola (čitaj: Udbe i KOSA).

„Torture koje sam doživljavao od tadašnjeg generalnog direktora SOKOLA Đurica Novice, predsjednika radničkog savjeta „SOKO“ Mostar Dragana Čovića, direktora marketinga Branka Kolobarića mogu se mjeriti s torturama logora Manjača, a sve su proizašle iz jedne jugoslavenske kuhinje u kojoj će uskoro glavni kuhar, barem što se tiče Sokola, postati odani Jugosloven Dragan Čović. Kako su god na Manjači ljudi fizički zlostavljani, toliko, a i više sam ja kao predsjednik sindikata „SOKO“ Mostar od Udbaško-kosovske agenture psihički mrcvaren i na kraju istjeran iz poduzeća „SOKO“Mostar, što se može vidjeti iz proloženih materijala“, napisao je našem portalu gosp. Jurovicki.

Davne 1991. god. Dragan Čović, njegovi kosovska i udbaška bratja osjetili su miris baruta i počeli pljačku „SOKO“ Mostar.

Po ovoj su matrici svi stručni i pametni, posebice Hrvati maltretirani, ponižavani i psihički ubijani od onih koji su po nalogu Beograda postali njihovi poslušnici i izvršitelji najprljavijih poslova. Sve njima nepodobne Hrvate po naredbi nalogodavaca iz Beograda počeli su sustavno disciplinirati i protjerivati iz VI „SOKO“.  Potpuno involvirani u KOS i UDB-u, Đurica Novica, Dragan Čović i Brana Kolobarić već su se tada organizirali i počeli pljačku VI „SOKO“ Mostar za naredbodavce iz Beograda i za svoje osobne interese.

Prvi zadatak Dragana Čovića, suradnika KOSA i beogradskog naredbodavaca Stanka Čolaka, bio je ušutiti Sindikat i preplašiti radnike VI „SOKO“ Mostar, a to su mogli samo tako da udare na prvog čovjeka SINDIKATA, što su i napravili

 

O tome Jurovicki u pismu dalje nastavlja: „Predsjednik Sindikata postao sam 18. 12. 1990. god. Na to sam mjesto izabran svojevrsnim referendumom svih uposlenih u Vazduhoplovnoj industriji „SOKO“Mostar. Nepunih dva mjeseca kasnije dolazeći u ured Đurice Novice, kao predsjednik sindikata SOKO Vazduhoplovstvo, i kao stručnjak ekonomist, nekoliko puta me Dragan Čović opominjao na nedolično ponašanje pred generalnim direktorom Đuricom Novicom.Tako mi jedan puta reče drug Dragan: ‘Kako se ponašaš Jurovicki ? Ovdje dolaze naši  generali, koji sa respektom gledaju na našeg generalnog direktora Đuricu. Na to sam mu ja odgovorio: ‘Izvinjavam se druže Dragane, nisam pročitao uputstvo o ponašanju pred generalnim direktorom“. Međutim, ulizavajućoj opaski Dragana Čovića uopće nisam pridavao neku važnost.“

Kada su KOS i UDBA  osjetili intelektualnu prijetnju od Hrvata koji se nije dao pokoriti, a ni kupiti za  beogradske interese, odmah su preko svoga suradnika i provjerenoga jugoslovenski nastrojenoga Dragana Čovića „napakovali“ Jurovickom.

Dva puta su ga udbaši Dragan Čović i Đurica Novica pokušali smijeniti na sindikalnoj skupštini, ali nisu uspjevali jer su svi Hrvati bili na strani predsjednika Sindikata Jurovickog.

Treci put, već deklarirani Jugosloven i djelatnik KOS-a i UDBE Dragan Čović, po nalogu Beograda i KOS-a, preuzima inicijativu tako da Hrvati iz Gruda TSP Grude, njih 114 uposlenih koji su ušli u Sindikat samo zbog Jurovickog (Hrvat) predsjednika Sindikata „SOKO“ Mostar nisu obavješteni ni o čemu. Na tom sramotnom sastanku, o kojemu Dragan Čović nije obavijestio radnike, a ni Sindikat TSP Grude, došlo je do smjene Jurovickog. Iako je Izvršni odbor općine Grude zapovijedio da se svi uposleni TSP Grude radi podrške njemu kao Hrvatu moraju učlaniti u sindikat, napisao je Jurovicki. O uspješno izvršenom udbaškom zadatku, Jugosloven Dragan referirao je nadležnima:

PREDUZEĆE SOKO  VI – Mostar

RADNIČKI SAVJET

Mostar, 14. 02. 1991. god

„…Funkcije države u ovim oblastima njenog pravnog i ekonomskog života su suspendovane. Pojedinačni i grupni interesi ispoljeni u formi političkih ciljeva teže da destabilizuju preduzeća, da stvore privredni haos iz kojeg će lakše naći put za rasturanje Jugoslavije. Pokušavaju se destabilizovati rukovodstva.

Kako drugačije protumačiti djelovanje našega predsjednika Sindikata koji pod okriljem samostalnog sindikata, bez njihovog znanja, stvara aferu, diskredituje bez osnova generalnog direktora iznoseći javnosti dezinformacije nanoseći tako ogromnu štetu poslovnom ugledu Preduzeća i samom generalnom direktoru…“ između ostaloga piše Dragan Čović. Odmah preko režimskih novina Dragan Čović obavještava svoje beogradske nalogodavce među kojima je i Stanko Čolak, kako je misija izvršena.

UDBA uvijek ima svoje razrađene metode koje će Jugosloven Čović primjenjivati kasnije i kao direktor Sokola, a i kao predsjednik HDZ-a BiH, o čemu bi, kada bi smjeli, puno mogli reći njegovi bivši najbliži suradnici, što nam je potvrdio jedan od njih. Sujetni Jugosloven Čović po udbaškim bi se metodama rješavao bilo koga tko mu nije tepao i bio u njegovoj podrepaškoj službi. Samo odani njemu, kao njegove miljenice Borjana Krišto i trgovkinja Miljana Glamuzina, bili su unaprjeđivani i postavljani na mjesta koja ni po svojoj stručnosti ni znanju nisu zaslužile, osim po nečemu drugom.

„Da bi bilo obranjeno bratstvo i jedinstvo, ja ću, Dragan Čović, stati na vrata sa Duškom Vučjakom i Smajilom  Klarićem da Jurovicki ne može ući u Soko!“, grmio je na sastanku odani Jugosloven Dragan Čović. Od vremena smjene Jurovickoga, ali i prije, po udbaškom scenariju Dragan Čović će preuzimati kontrolu nad VI„SOKO“ Mostar i po nalogu beogradskog KOS-a i UDB-e kontrolirati tko može, a ko ne može ući preko kapije tadašnjega „vazduhoplovnog giganta“.

Daljnji neposluh i „bezobrazluk“prema generalnom direktoru i beogradskim nalogodavcima bila je kaznena prijava protiv Đurice Novice, što je Dragana Čovića i Branka Kolobarića vrlo uznemirilo, tako da su po nalogu KOS-a i UDBE reagirali automatskom suspenzijom Davorina Jurovickog koji je bio trinaest mjeseci bez dohodka, socijalnoga i zdravstvenoga osiguranja i taj dio vremena proveo na ulici.

 

Uvidom u dokument Dragan Čović i Branko Kolobarić Jurovickom daju otkaz koji potpisuje Branko Kolobarić s pozicije nekog referenta na kome Jurovicki nikada nije radio.Čisto udbaški postupak kojim se Dragan Čović koristi i danas. Draganče je bio predsjednik Centralnoga radničkoga savjeta i uskoro je nagrađen pozicijom direktora proizvodnje aviona.

Nakon što je smijenio predsjednika sindikata i istjerao ga iz Vazduhoplovne industrije „SOKO“, naredbodavci iz Beograda svoga poslušnika Čovića nagradili su još jednom funkcijom tako što i dalje ostaje predsjednik Centralnog radničkog savjeta što je nespojivo ili je za rubriku vjerovali ili ne.

Podsjetimo čitatelje: 21. veljače 1991. godine Sabor Republike Hrvatske usvojio je rezoluciju o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ te o zaštiti ustavnog poretka Republike Hrvatske. Tjedan dana prije toga, Jugosloven Čović već je iz VI „SOKO“ izgonio i posljednjega Hrvata, kako bi otvorio put svemu onome što će se kasnije događati: polijetanju zrakoplova proizvedenih ili popravljanih u Sokolu koji će svoj smrtonosni teret istresati na hrvatske ljude i mjesta. Slijedeći svoju doktrinu, današnji „zaštitnik hrvatskih nacionalnih interesa“ već je na početku demokratskih promjena osnovao UJDI (Ujedninjenu demokratsku jugoslovensku inicijativu) okupljajući oko sebe istomišljenike… Prisjećaš li se toga danas, spavaš li mirno i gdje će ti duša velika „hrvatino“ Dragane Čoviću?

Objavio:progledajmo.com

Podijeli objavu