Podijeli objavu

»Nisam se rodila kao kancelarka i to nikad nisam zaboravila«, poručuje donedavno neprikosnovena kancelarka, sugerirajući da želi dostojanstven odlazak. Zato nije izvjesno da će Merkel na kancelarskom položaju dočekati kraj mandata. Novi predsjednik – ili predsjednica – CDU-a, što je i logično, vjerojatno će htjeti i kancelarski položaj. A novi lider formulirat će i novu politiku, kako nacionalnu tako i europsku.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron biranim je riječima pohvalio »iznimno dostojanstvenu« odluku njemačke kancelarke da 2021., na kraju sadašnjeg mandata, napusti kancelarsku poziciju. Angela Merkel, naglašava Macron, nikad nije zaboravila europske vrijednosti i svoju državu vodi iznimno hrabro, ne krijući da njezina odluka nije umirujuća u svjetlu rasta potpore ekstremno desnoj Alternativi za Njemačku (AfD).

EUROPA GUBI VELIKU LIDERICU: Nisam se rodila kao kancelarka. Nikad to nisam zaboravila 1

Međutim, dodao je, to je europski, a ne samo njemački fenomen, spomenuvši u istom kontekstu francuski Nacionalni zbor, stranku francuske desničarske heroine Marine Le Pen koja se prije zvala Nacionalni front.

Porazna činjenica

»To me brine, ali i motivira«, naglasio je francuski predsjednik, koji nakon najave odlaska najmoćnije europske političarke ostaje, barem formalno, najmoćniji europski političar. Međutim, i upravo je ta činjenica porazna za današnju Europu, odlaskom Merkel i Europa ostaje bez pravog lidera, jer Macron nije potvrdio svoje liderstvo na europskoj razini.

Za Macrona ne možemo reći da nije političar s vizijom, osobito kada je Europa u pitanju. Jasno je, međutim, da njegova zvijezda naglo blijedi, s obzirom na rekordnu nepopularnost kod kuće, koja mu, dakako, otežava realizaciju njegovih europskih ideja. Osim toga, njegove dugoočekivane ideje o obnovi Unije, unatoč njihovoj nespornoj nužnosti i hitnosti, u ovom su trenutku samo – ideje.

Macron, primjerice, ambiciozno predlaže zajednički europski sustav azila, veću suradnju na području obrane i sigurnosti, proširenje ovlasti zajedničkom europskom tužitelju, uspostavu zajedničkih obavještajnih tijela za djelotvornu borbu protiv terorizma, kao i organiziranog kriminala, zatim funkciju zajedničkog ministra financija eurozone, reforme institucija EU, smanjenje broja europovjerenika… Međutim, bez suglasnosti Berlina ti će prijedlozi ostati samo mrtvo slovo na papiru. Od njemačke kancelarke, zaokupljene unutarnjim problemima, Macron je zasad dobio samo načelnu suglasnost za promjene, ali ne i zeleno svjetlo za predložena rješenja. A bez njemačko-francuske suglasnosti za promjene i reforme, koje će onda prihvatiti i druge zemlje članice, predložena rješenja ostaju samo prijedlozi.

Do kraja ili…

Pitanje je hoće li se ostvariti želja aktualne kancelarke da i nakon prepuštanja položaja predsjednice Kršćansko-demokratske unije (CDU) na konvenciji u prosincu ostane na kancelarskom položaju. Upravo je Merkel govorila da onaj tko je na čelu stranke treba biti i u kancelarskoj palači. I baš je ona kao mlada političarka u usponu 1999. godine nemilosrdno obračunala sa svojim prethodnikom i počasnim predsjednikom CDU-a Helmutom Kohlom, iskoristivši njegovu aferu s nezakonitim donacijama da 2000. godine preuzme kormilo stranke.

»Nisam se rodila kao kancelarka i to nikad nisam zaboravila«, poručuje donedavno neprikosnovena kancelarka, sugerirajući da želi dostojanstven odlazak. Zato nije izvjesno da će Merkel na kancelarskom položaju dočekati kraj mandata. Novi predsjednik – ili predsjednica – CDU-a, što je i logično, vjerojatno će htjeti i kancelarski položaj. A novi lider formulirat će i novu politiku, kako nacionalnu tako i europsku.

Najavom odlaska dugovječne kancelarke počinje borba za vlast u najvećoj njemačkoj stranci. Svoje kandidature već su najavili aktualna glavna tajnica CDU-a Annegret Kramp-Karrenbauer, ministar zdravstva Jens Spahn i nekadašnji lider zastupničke većine u Bundestagu Friedrich Merz. Dvojica potonjih ne spadaju u obožavatelje odlazeće kancelarke. Spahn je bio njezin kritičar, a Merza je Merkel smijenila s njegovog utjecajnog položaja početkom prošlog desetljeća. Iako je Merkel poručila da neće birati svog nasljednika – ili nasljednicu – špekulira se da Annegret Kramp-Karrenbauer ima njezinu potporu. Nejasno je, međutim, kakva je budućnost njemačke kršćanske demokracije, koja ima svoju lijevu i desnu struju, premda je dosadašnja liderica CDU-a stranku proteklih godina, unatoč brojnim izazovima, uspjela vješto zadržati u političkom centru.

Prijevremeni izbori

Upitno je, također, hoće li se održati sadašnja njemačka velika koalicija i kakvu će odluku donijeti socijaldemokratska stranka, koja sudjelovanje u već trećoj koaliciji s konzervativcima plaća gubitkom birača i identiteta, premda aktualna predsjednica SPD-a Andrea Nahles uvjerava da SPD ne razmišlja o odlasku.

Može li nakon Junckera na čelo EK progurati Nijemca?

factboxEuropa ne može ozbiljno računati ni na oslabljenog šefa Europske komisije. Jean-Claude Juncker koncem sljedeće godine napušta funkciju. U ovom trenutku nije jasno tko će ga naslijediti, a sada više nije vjerojatno ni da će oslabljena kancelarka Merkel pri tom izboru imati odlučujuću riječ, premda je nedavno izrazila želju da Nijemac bude sljedeći predsjednik Europske komisije.

Osim toga, aktualna njemačka crno-crvena koalicija već se godinu dana mrcvari baveći se isključivo sobom i vlastitim sukobima, izazivajući negodovanje njemačkih birača, što je vidljivo i po recentnim rezultatima pokrajinskih izbora, koje je kancelarka iskoristila kao povod za najavu odlaska. Prijevremeni izbori zato se u ovom trenutku ne čine se nemogućim, a nije teško pretpostaviti ni tko bi profitirao na novim izborima. To su svakako Zeleni, koji snažno podržavaju politiku otvorenih vrata za izbjeglice i migrante, ali i populističko-desničarska Alternativa za Njemačku (AfD), koja se takvoj politici izričito protivi. A uspon dviju krajnje suprotstavljenih opcija mogao bi Njemačku, koja je sve donedavno bila pojam političke stabilnosti, odvući u razdoblje iznimne političke nestabilnosti.

Čak i ako izdrži na premijerskom položaju do 2021., jasno je da će to biti oslabljena kancelarka, bez snage za rješavanje velikih europskih problema, unutarnjih i vanjskih, geopolitičkih. A odlaskom Angele Merkel Europa ostaje bez pravog lidera. I to upravo u trenutku kada ujedinjena Europa, kao nikad u svojoj povijesti, osobito nakon odlaska Ujedinjenog Kraljevstva, očajnički treba prave lidere i političare s idejom i vizijom.

Velika iskušenja

Pred Europom su velika iskušenja, kao što je finalizacija Brexita, dok ekonomski analitičari najavljuju novu financijsku krizu. Tu su i iznimni vanjskopolitički izazovi, poput odnosa s Putinom i Trumpom, koje povezuje zajednički interes – raspad Europske unije.

Zato je odlazak Angele Merkel loša vijest za Europu, koja više nego ikad treba odlučne i istodobno umjerene lidere. Bez snažnih i proeuropskih vođa u Berlinu i Parizu i Europi se loše piše, i to u trenutku kada, jedna za drugom, sve veći broj europskih država padaju u ruke desničarskih radikala i populista: Poljska, Mađarska, Italija…

novilist.hr

Podijeli objavu