Podijeli objavu

Višestruko nagrađivani novinar, urednik i diplomat Dražen Vukov Colić preminuo je Krapinskim Toplicama u petak u 75. godini, priopćeno je u subotu iz Hrvatskog novinarskog društva (HND).

Novinarstvom se počeo baviti u “Studentskom listu”, još za vrijeme studija jugoslavenske i poredbene književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a u tom je listu bio i zamjenik glavnog urednika. Nakon diplome, 1968. godine zaposlio se u “Vjesniku”, gdje je prvo bio kazališni kritičar, a od 1973. i urednik rubrike Kulture te od 1975. godine dopisnik “Vjesnikovih“ izdanja iz New Yorka.

Bio je, navodno, i prvi europski novinar na poprištu masovnog samoubojstva/ubojstava pod vodstvom Jima Jonesa u Jonestownu u Gvajani gdje je cijanidom u Kool Aidu (ili nasilno) ubijeno 918 ljudi. S velike udaljenosti izgledalo je poput smetlišta, a ono što su zapravo bili leševi, ljudska tijela, izgledalo je poput krpenih lutaka obučenih u šarene krpice i nabacanih na smetlištu. Bila je to slika koja se urezala u sjećanje novinaru koji je s ostalim kolegama stigao na mjesto koje će u povijesti ostati upisano kao mjesto najvećeg masovnog samoubojstva u povijesti.

Bilo je to mjesto na kojem su se okupili sljedbenici sekte Hram naroda, osnivača Jima Jonesa, koji ih je privukao porukama o rasnoj harmoniji i socijalnoj pravdi. “Uzvišeni principi, potpuna jednakost, društvo u kojem je sve u zajedničkom vlasništvu, gdje nema ni bogatih ni siromašnih, gdje nema nikakvih rasa”, bio je moto ove utopije koju je podučavao njihov vođa i tako spojio revolucionarne ideje sa starim i pravim propovijedanjem.

Jones je svoje sljedbenike nagovorio da prvo otruju svoju djecu, jer je mislio kako će roditelji kada vide svoju mrtvu djecu popiti otrov i sami, jer neće više imati razloga za život.

Ovaj “poremećeni propovjednik” kako su ga prozvali mediji, očekivao je smak svijeta i želio napraviti najveću žrtvu, “revolucionarno samoubojstvo” koje će odjeknuti svijetom i ostati zapisano u povijesti. Jones nije popio napitak. 47- godišnjeg propovjednika pronašli su sa prostrjelnom ranom na glavi i zaključili da je najvjerojatnije riječ o samoubojstvu. Do samog kraja druge je poticao da popiju napitak. Sa audio vrpce smrti moglo se čuti i njegove posljednje riječi.

“Nismo počinili samoubojstvo. Počinili smo čin revolucionarnog samoubojstva u protestu zbog uvjeta ovog nehumanog svijeta”. I tada se u pozadini čuje We Shall Overcome. I nakon toga potpuni muk. Čitav je čin preživjelo 15-ak ljudi.

Po povratku u Zagreb 1980. godine Vukov Colić uključen je u ekipu koja je, pod vodstvom Jože Vlahovića pripremila i 1982. godine pokrenula politički tjednik “Danas”, u kojem je bio zamjenik glavnog urednika. Uslijed političkih previranja i sukoba unutar partijskih struktura dolazi do smjene uredničke ekipe te Vukov Colić tada odlazi u “Start”, a od 1984. godine ponovno je dopisnik “Vjesnikovih“ izdanja i to iz Bonna.

Po povratku iz Njemačke 1988. godine bio je glavni i odgovorni  urednik “Danasa” (od 1988. do 1991. godine). U tom je razdoblju bio i urednik sedam knjiga koje je izdao tjednik “Danas” te jedne zbirke eseja Veselka Tenžere. Smijenjen je ponovno, 1991. godine, i prelazi u slobodne novinare, a u tom je statusu bio do 1994. godine kada se zaposlio u riječkom “Novom listu” čiji je kolumnist bio do umirovljenja 2010. godine. U tom je razdoblju pisao i za “Glas Istre“.

Nakon umirovljenja bio je do 2015. godine kolumnist “T-portala”, a objavljivao je komentare i u raznim drugim internetskim izdanjima, piše Hina. Za svoje je tekstove dobio više nagrada Hrvatskog novinarskog društva – Zlatno pero Društva novinara Hrvatske 1993. godine,  Nagradu “Veselko Tenžera” za novinara godine (1996. godina), Nagrada “Otokar Keršovani” za životno djelo 2010. godine, kao i niz drugih priznanja.

U dva je navrata bio i veleposlanik Republike Hrvatske – u Austriji od  2000. do 2004. godine,  te u Bugarskoj od 2004. do 2008. godine. Bio je i predsjednik Radne grupe predsjednika Republike Hrvatske za promicanje Hrvatske u svijetu “Identitet i image“ te član Savjeta predsjednika Republike Hrvatske za vanjsku politiku i diplomaciju (2000. godina). Kao diplomat dobio je dva visoka odlikovanja – austrijski Veliki orden za zasluge sa srebrnom zvijezdom, te bugarski Orden stare planine prvog stupnja.

Podijeli objavu