Podijeli objavu

Slučaj „Dragičević“ pokazao je sve manjkavosti pravosudnog sustava u BiH. Gotovo godinu dana nadležno tužiteljstvo u Banjaluci „tapka u mraku“, a slučaj bi mogao prijeći i na državnu razinu.

Uskoro će se navršiti godina dana od smrti Davida Dragičevića, čije je tijelo pronađeno u ožujku prošle godine. Geneza slučaja je manje- više poznata, od sporne press konferencije pa do akcije policije i zabrane okupljanja članova grupe „Pravda za Davida” koji gotovo 300 dana svaki dan traže da se pronađu odgovorni za Davidovo ubojstvo, okupljajući se, prvo na Trgu Krajine a nakon policijske zabrane ispred Hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci. Međutim, nikom nije jasno kako je moguće da Okružno javno tužiteljstvo u Banjaluci gotovo godinu dana kasnije, nema nikakav rezultat, osim pokretanja istrage protiv više nepoznatih osoba za ubojstvo s „najmanjim stupnjem vjerojatnosti“. Ruku na srce, i taj potez bio je pod ogromnim političkim pritiskom nakon što je cijeli slučaj dospio u Narodnu skupštinu Republike Srpske. Jedan od zaključaka je bio da se traži od nadležnih institucija da se ubrza istraga u ovom slučaju i javnosti priopće činjenice.

Slučaj Dragičević , ogledalo stanja u pravosuđu

Jedini “rezultat” bio je naredba o provođenju istrage protiv više nepoznatih osoba.  Je li zaista moguće da pravosudne institucije ne mogu riješiti slučaj? Postoji li mogućnost da ga ne žele riješiti s obzirom na špekulacije da ne postoji ni interes da se slučaj riješi? Nikom nije jasno. Čak ni stručnjacima iz područja prava koji su pratili slučaj od početka. Jedan od njih je i Branko Perić dugogodišnji sudac Suda BiH, prvi predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća (VSTS) koji smatra da ugled suda nikada nije bio gori, da se pravosuđe u BiH pretvorilo u „centre nekontrolirane moći”.

„Problem su ljudi. Ne mogu ni sam sebi objasniti činjenicu da se pravosudni sustav samouništava. Nitko se ne obazire na to. Slučaj Dragičević pokazuje u kakvom su stanju. Ljudi u pravosuđu rade na način da stvari sakriju i tako sistem propada. Problem su nekompetentni ljudi koji su došli na čelo institucija i uništavaju sve. To je refleksija općeg stanja u zemlji“ kaže Perić navodeći da je sve u „zagrljaju politike“. „To je paradigma propasti. Neovisni regulator na državnoj razini (VSTS), dobio je neovisnost i novac od međunarodne zajednice. Priklonili se politici, nitko ne zna zašto”.

Strukturalni dijalog kao ustupak trenutnoj politici

Bosnien und Herzegowina Staatsanwaltschaft und Gerichtshof (DW/S. Huseinovic)Čitav sustav upitan? – Tužiteljstvo BiH

Nakon pritiska javnosti, uključujući i onu političku, predstavnici VSTS-a nedavno su razgovarali s predstavnicima tužiteljstva u Banjaluci o eventualnom prenošenju slučaja Dragičević na razinu BiH.  Međutim, sve ono za što se zalagala službena politika iz Banjaluke je u suprotnosti s ovim potezom. Upravo zbog neslaganja s radom ali i postojanjem Suda i Tužiteljstva BiH, vlasti u Banjaluci bile su spremne organizirati referendum o Sudu i Tužiteljstvu BiH, na kojem bi se tražilo od građana da se izjasne o tome podržavaju li rad državnih pravosudnih institucija. U tom trenutku, u svibnju 2011. godine, u priču se uključuje međunarodna zajednica i Catherine Ashton, tadašnja visoka predstavnica za vanjsku politiku EU-a. Njen dolazak u Banjaluku i sastanak s tadašnjim predsjednikom RS-a, Miloradom Dodikom rezultirao je dogovorom da se odustane od referenduma i da se počne sa strukturalnim dijalogom o pravosudnom sustavu BiH. Gotovo osam godina kasnije rezultata nema a dijalog je propao. Bar u ovom obliku. Ali, on i nije trebao donijeti neki konkretan rezultat, nego je bio samo ustupak za određena aktualna pitanja u RS-u.

Odgovornost tužitelja

Ustav BiH nije predvidio postojanje Suda BiH. Visoki predstavnik za BiH je 2000. godine donio Zakon o sudu BiH, koji je usvojen u Parlamentu BiH dvije godine kasnije. Time je uspostavljena nadležnost BiH  u oblasti sudske vlasti. Nakon toga je osnovan sud, kao i krovno tijelo, VSTS. Ono, međutim, nije osiguralo da članovi budu osobe visokog stupnja integriteta, profesionalne sposobnosti, smatraju stručnjaci iz oblasti prava. Problem je kako kaže profesor Ustavnog prava Mile Dmičić, što u BiH nije osigurana neovisnost i efikasnost sudske i tužiteljske funkcije. Upravo zbog toga se i događaju ovakve i slične anomalije, kao što je neefikasnost u slučaju Dragičević.

„Tužiteljstvo mora donositi odluke pravovremeno ali prvenstveno treba osigurati visok stupanj odgovornosti, profesionalnosti i obučenosti nositelja tužiteljske funkcije. To je prvenstveno zadatak VSTS, kome je to osnovna funkcija. Kao i pokretanje odgovornosti prema njihovom radu“, kaže Dmičić.

Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće je definiran kao „krovna” pravosudna institucija. Međutim VSTS nema nikakav nadzor niti odgovara za svoj rad bilo kome. Mnogi su stava da je upravo to osnovni problem koji povlači za sobom činjenicu da se ljudi u tim institucijama postavljaju po političkoj osnovi.

Apsurdi

Bosnien und Herzegowina - Verfassungsgericht der Republika Srpska (DW/D. Maksimovic)Ustavni sud RS-a u Banjaluci

Strukturalni dijalog iz 2011. je propao na članu 7 Zakona o Sudu BiH, po kojem pravosuđe BiH može preuzimati predmete s razine entiteta. U ovom trenutku, ista ta politika apelira na tužiteljstvo u Banjaluci da, ukoliko nisu u stanju riješiti slučaj Dragičević da ga prebace na državnu razinu. Ukoliko se to ne dogodi, Milorad Dodik, prvi čovjek SNSD-a, najavio je da će organizirati prosvjede ispred tužiteljstva.

„Potpuni apsurd, nema tu logičnog objašnjenja. Potpuni raspad sustava. Nemamo na čelu pravosudnog sustava kompetentne ljude. Kako je do toga došlo, možda nekom vrstom negativne selekcije. Svi uvjeti su postojali za to da sustav funkcionira, potpuno neovisno od politike. A to se nije dogodilo. Imate dvije tisuće sudaca i tužitelja u BiH, a na čelu tih institucija imate ljude koji ništa ne znaju i proizvode skandale”.

Dovoljan skandal i šamar pravosuđu je slučaj Dragičević. Nakon gotovo godinu dana, tužiteljstvo ili nema ništa osim onog što je do sada poznato u javnosti što bi, ukoliko bi se istraga završila bez procesuiranja odgovornih, vjerojatno utjecalo na snažniju reakciju javnosti, ili  postoji neki drugi interes u cijelom slučaju zbog čega tužiteljstvo „ne može” da reagirati.

Transprency Internacionl BiH već godinama upozorava na neefikasnost pravosudnih institucija, gdje predmeti stoje godinama neriješeni, a procese vode nekompetentni ljudi. Ivana Korajlić iz TI kaže da je rezultat ovakvog stanja postojanje pravosudnog sustava koji je pod direktnom političkom kontrolom. To kaže dovodi do toga da imate osobe u pravosuđu koje ne odgovaraju građanima već ljudima koji su ih postavili.

„U slučaju Dragičević to toliko dugo traje čak i u utvrđivanju osnovnih činjenica, da se ostavlja prostor za različite vrste interpretacija. Zbog toga je normalno da se izvodi zaključak da postoje opstrukcije u tom predmetu, da je poljuljano povjerenje u rad pravosudnih institucija, koje ni do sada nije bilo na nekoj zavidnoj razini. A s obzirom na to da se pravosuđe suočava s korupcijom u svojim redovima, dovoljno govori o cijeloj toj priči“, kaže Korajlić.

„Duh slučaj“

Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci s tužiteljstvom je surađivao odvjetnički tim, sastavljen od pravnika iz BiH, Srbije i Hrvatske, koji se kasnije raspao zbog nekih različitih stavova u vezi sa slučajem. Međutim, zajednička im je jedna stvar – na osnovu dokaza koje su vidjeli i činjenica koje su imali ispred sebe, smatraju da je David Dragičević ubijen, da je policijska istraga odrađena traljavo a neki od njih, poput Ante Nobila iz Hrvatske, da ne postoji šira zavjera i umiješanost institucija RS u to ubojstvo. Zato se sa pravom postavlja pitanje, gdje je pravo u ovom slučaju? Koji su uzroci sporosti rada tužilaštva? Radi li se zaista o nekompetenciji tužitelja ili ne postoji interes da se ovaj slučaj riješi? Nije malo onih koji su na strani ovog posljednjeg, iako bi to u praksi moglo značiti da ovaj slučaj nikada neće biti riješen.

DW

Podijeli objavu