Podijeli objavu

Susret predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Republike Turske u srijedu u Ankari te otvoreno pozivanje Recepa Tayyipa Erdoğana na promjenu Daytonskog sporazuma nije u Bosni i Hercegovini izazvalo posebne reakcije. Dapače, pomalo je iznenađujuća šutnja s kojom su vodeći mediji pa i javnost ispratili agencijsku vijest iz Turske. Primjerice, u Dnevnom avazu o tomu je objavljena tek proširena vijest, dok je Oslobođenje više prostora dalo sukobima u Hrvatskom saboru nego informaciji da se Erdoğan otvoreno zalaže za promjenu Daytonskog sporazuma.

SAD neće dopustiti promjenu

Samo dan ranije jednako tako neopaženo prošla je vijest turske agencije Anadolije, u kojoj se ponovno prenosi od ranije poznata izjava predsjednika Turske da ga je pokojni bošnjački lider Alija Izetbegović zadužio da se “brine o Bosni”. Među rijetkima koji su komentirali Erdoğanov poziv na reviziju Daytonskog sporazuma oni su kojima to, po mnogim procjenama, najmanje odgovara, a to su Srbi u BiH. Dopredsjednik Dodikova SNSD-a Nikola Špirić izjavio je da nikome nije poznato što je Erdoğan “dobio u amanet od Alije Izetbegovića”, ali siguran je da nije opunomoćen mijenjati Daytonski sporazum, Izborni zakon ili domaće zakonodavstvo.

– Najava revizije Daytonskog sporazuma osjetljiva je i opasna tema jer na svaku moguću njegovu promjenu – tri strane u BiH različito reagiraju i njihova su očekivanja sasvim suprotna. Hrvati će očekivati treći entitet, Bošnjaci unitarizaciju, a Srbi način da biraju svoj put – istaknuo je Špirić.

Navodeći da je Erdoğanova najava revizije uopćena i paušalna, Špirić je naveo da je igranje s Daytonskim sporazumom višestruko opasno, posebno jer je ovaj ugovor “američko čedo” i sumnja da bi SAD olako sudjelovao u ovom “čedomorstvu”.
 – Zato je moje upozorenje da se temelji Daytona koji nas još drže na okupu ne potkopavaju ovakvim paušalnim izjavama – poručio je Špirić.

Iako turski predsjednik nije detaljnije elaborirao svoj stav, podatak da ga je iznio nakon susreta s hrvatskom predsjednicom koja je ponovno upozorila na nezadovoljstvo Hrvata u BiH i “puzajuće” promjene Daytona na štetu hrvatskog naroda, ukazuje da službena Ankara pod “revizijom Daytona” podrazumijeva i zadovoljenje potreba i želja hrvatskog naroda. No hrvatska iskustva u BiH s turskom politikom u proteklih nekoliko desetljeća nisu tako dobra jer je, usprkos javno očitovanom stavu o potpori državi BiH i unutarnjem dogovoru tri naroda, Erdoğan prvenstveno bio saveznik vladajuće bošnjačke politike. Iste one s kojom se bh. Hrvati godinama spore oko preglasavanja u Federaciji, izmjenama Izbornog zakona i legitimnog zastupanja.

Svi svjesni turskog dosega

Izostanak većeg broja reakcija u BiH na Erdoğanovu izjavu može se tumačiti i time što su svi manje-više svjesni dosega turske vanjske politike i stvarne (ne)zainteresiranosti ostatka svijeta da se danas ili u bližoj budućnosti bavi pitanjem ustroja BiH. Globalno, turski utjecaj je ograničen, baš kao i utjecaj predsjednika Erdoğana na političke procese i protagoniste u BiH, piše Večernji.hr.

Njegov utjecaj unutar političkog života BiH se skoro isključivo svodi na SDA, koja je, prošlogodišnji izbori su to pokazali, još uvijek najjača bošnjačka stranka, ali daleko od toga da je sama u stanju predstavljati interese tog naroda pa ni biti njegov predstavnik u tronacionalnoj vlasti BiH. Ono što bi realno susret predsjednice Grabar-Kitarović i predsjednika Erdoğana mogao donijeti BiH najavljeno je aktiviranje trilaterale Hrvatska – BiH – Turska, u kojoj bi se mogli relaksirati prilično narušeni hrvatsko-bošnjački odnosi. A još prije izbora Željka Komšića bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i optužbi Bakira Izetbegovića da je ono što rade Dragan Čović i Milorad Dodik “mirnodopska varijanta onoga što su u ratu radili hrvatski i srpski lideri”, odnosi Hrvata i Bošnjaka u stalnoj su silaznoj putanji.

Podijeli objavu