Podijeli objavu

Nema vrta bez salate, povrća koje je vrlo lagano uzgojiti, brzorastuće biljne vrstekoja zauzima vrlo malo mjesta na gredici i najbolje raste od ranog proljeća do jeseni.

Svatko tko raspolaže i najmanjim slobodnim prostorom, bilo da je riječ o osunčanom prozoru ili komadiću zemlje, može uzgajati svježu i ukusnu domaću salatu. Općenito govoreći, uzgajanje salate i ostalog zelenog lisnatog povrća poput špinata, matovilca ili blitve dobar je izbor za svakog početnika u vrtu.

Već su i stari grčki bogovi uz nektar i ambroziju ubrajali salatu među svoja omiljena jela. Ločika – praoblik svih lisnatih salata – bila je sveta i grčkoj božici ljepote Afroditi jer je ispod njezinih listova sakrila dječaka Adonisa.

Zato i ne čudi što i danas salatu cijenimo kao pravi izvor mladosti i zdravlja, nezaobilaznu namirnicu velikog broja dijeta i nedjeljnih ručkova.

Salata se razvila od divlje salate (Lactuca serriola) prije oko 2500 godina na području zapadne Azije i istočne Afrike, a posebno je omiljena bila u Egiptu. Divlja salata i danas se često može naći u vrtovima kao korov.

Sve do 16. stoljeća koristile su se samo lisnate forme i nisu bile poznate salate glavatice. Za to su zaslužni Francuzi koji su prvi počeli uzgajati modernu salatu glavaticu, uzgojenu iz ločike, koja se prvi put spominje u samostanskim vrtovima, a hrskave kristalke nastale su tek u 19 stoljeću, piše Jutarnji.hr.

Podijeli objavu