Podijeli objavu

O Jasenovcu, jednom od najstrašnijih mučilišta Drugog svjetskog rata, mjestu neshvatljivih ljudskih patnji, u medijima se uvijek govori u kontekstu političkog prepucavanja i povijesnih kontroverzi – je li se situacija unazad godinu dana pogoršala kad jer riječ o relativizaciji ustaštva?

“Oko Jasenovca nema povijesnih kontroverzi i tu bi trebala početi svaka diskusija. Ima političkih kontroverzi, što je žalosno. Ne bih se složio da je riječ o posljednjih godinu dana. Ja cijelo vrijeme apeliram da se stvari ne gledaju u tim kratkim vremenskim periodima. Netko će reći da je to krenulo s Karamarkom i Hasanbegovićem, ja tvrdim da je počelo 1991. godine. Mi danas žanjemo ono što smo posijali devedesetih godina, a to je relativizacija i negacija ono ga što se događalo za vrijeme perioda NDH. Tada su ustaški političari počeli dobivati ulice, antifašisti su počeli gubiti ulice. Dobili smo postrojbe koje su imale ‘Za dom spremni’ na svojim rukavima i njihove vođe koji su se tada ponosili ustaškim porijeklom. ‘Za dom spremni’ se počeo izvikivati po ulicama, po stadionima i sada se čudimo kako je to odjednom postalo normalno. I mislim da je to najveća pobjeda revizionizma.”

Zašto je nastao problem oko broja jasenovačkih žrtava? 

“Nema problema između povjesničara i znanstvenika, ne samo u Hrvatskoj, Srbiji i BiH, nego i u svijetu. Za brojka je nekih 83.000 ili 85.000 ljudi. 700.000 sigurno nije bilo. Svi koji se bavimo tim periodom znamo zašto je nastala ta brojka – da bi se povećalo stradanje, da bi se dobila veća ratna odšteta. Međutim, konsenzus između znanstvenika postoji. Ne postoji između političara koji zloupotrebljavaju prošlost jer nemaju što za ponuditi za budućnost. U Hrvatskoj imate društva koja se bave umanjivanjem, javno se bave umanjivanjem, a to je kažnjivo djelo. U razvijenom svijetu, pa i u Hrvatskoj, bi negiranje Holokausta, genocida, trebalo biti kažnjivo djelo. U Hrvatskoj se to radi po televiziji, po ulici, na javnim tribinama. Zato mislim da su u pravu predstavnici židovskih srpskih, antifašističkih i romskih organizacija koji smatraju da u takvom društvu treba dati do znanja da to nije dobro.”

Ognjen Kraus je poručio Vladi da “da ste u razgovore s nama uložili onoliko energije koliko ste uložili u komemoraciju u Bleiburgu, bila bi jedna komemoracija”, te da Jasenovačke žrtve nisu jednake onima na Bleiburgu, Teznom i Macelju. jeli usporedba žrtava u redu?

“Mislim da treba stvari gledati u kontekstu. Hrvatski političari idu i na Bleiburg i u Jasenovac, ali čini mi se da na Bleiburg idu jer žele, a u Jasenovac idu jer moraju. Čuli smo koliko se vremena potrošilo na misu i komemoraciju na Bleiburgu, a nikada niste čuli predstavnike vlasti, pogotovo desne, da se guraju da idu na stratište na Neretvu ili Sutjesku. To je antifašistička vojska koja je nama u Ustavu, prvi predsjednik Hrvatske bio je partizan i antifašist, a njihove spomenike rušimo. Zločin treba gledati u kontekstu.”

Klasić zaključuje da nema spora da je ono što se nakon predaje događalo na Bleiburgu za osudu.

“To je najveća mrlja antifašističkog pokreta.”

Podijeli objavu

Odgovori