Podijeli objavu

Štedilo se čak i na krpama, koje su dobivale od starih plahti, a nadzornica je cijelo vrijeme hodala za njima stvarajući im pritisak

Mnogi hoteli i ugostiteljski objekti muku muče s pronalaskom zaposlenika, a neki su to odlučili riješiti tako što će radnu snagu uvoziti iz susjednih država.

I dok poslodavci tu vide izvrsnu priliku, domaći zaposlenici su ogorčeni, a sve zbog toga što radna snaga koja dolazi iz vana ima, kako kažu, bolje uvjete.

Tako je jedna bivša sobarica splitskog visokokategornika otkrila zašto je dala otkaza nakon što je godinama radila kao spremačica.

“Kad sam čula da će ovog ljeta dovesti Srpkinje za sobarice, dala sam otkaz. To je bila kap koja mi je prelila čašu. Nema to, ne daj Bože, veze s nacionalnošću, ratom… Nisu te žene ništa krive. Ali one će raditi za istu plaću, a još će im osigurati smještaj. Kad možeš njima platiti smještaj, znači da možeš i nama dignuti plaću! Pa više će ih one koštat’ nego mi koje živimo ovdje. Ma neću više, iz principa. Ne’š me više pravit’ budalom”, rekla je bivša spremačica za Slobodnu dalmaciju.

Godinama je kaže prolijevala krv, suze i znoj za 4 000 kuna, bez prijevoza i bonusa, te da nikada nije dobila ni kune stimulacije bez obzira koliko opsežan bio posao. I dok se, kako upozorava, njezini bivši poslodavci žale kako radne snage nema, o hororu na sezoni progovorila je još jedna bivša radnica istog visokokategornika koja je zbog zdravstvenih problema odlučila otići.

Nedostatak vremena

Navodi kako su taj posao radile samo studentice ili žene srednje dobi koje su bez posla i koje ovise o sezoni.

“Nisam tip koji odustaje, ali na kraju sam i ja morala dići ruke od svega”, započela je priču o krvavom sezonskom radu.

“Soba se čisti 20 minuta, nekada pet minuta manje ili više, ovisno o stanju u kojem je zateknete. A u tih 20 minuta mora se proći sve – od usisavanja, promjene posteljine, kompletnog čišćenja, poliranja kupaonice, odvajanja smeća, pranja čaša, provjere balkona, čišćenja kliznih stijenki… Zahtijevalo se čak da slažemo odjeću koju su gosti razbacali po podu. Postaneš robot, samo vrtiš slike, ova soba, ona soba… I trčiš, non-stop trčiš”, opisivala je za Slobodnu dalmaciju svoj radni dan bivša spremačica.

Sve to utjecalo je na zdravlje zaposlenica koje su si uništile kralježnicu, zglobove, izgubile preko 10 kilograma…

Štedilo se čak i na krpama, koje su dobivale od starih plahti, a nadzornica je cijelo vrijeme hodala za njima stvarajući im pritisak.

“U kontroli bi uvijek nešto našla – prašinu u utorima vrata ormara ili balkona, nešto što zbog nedostatka vremena jednostavno nismo stizale proći. Vidjela bi točkicu na staklu ili prašinu na okviru slike, i stvarala pritisak vičući: “Još si tu, još si tu!””, prepričala je nesretna žena.

Danas radi jednako plaćen posao, ali puno lakši i poručuje: “Nikad više!”.

Podijeli objavu