Podijeli objavu

Ni uz najbolju se volju ne može navesti da je Andrej Plenković priznao ili barem naznačio neki ozbiljan razlog za odlazak gotovo trećine HDZ-ovih ministra iz Vlade. Sve se svodi na lošu percepciju pojedinih ministra u javnosti i “pretjeranu medijsku buku” od koje se nisu vidjeli ni čuli stvarni uspjesi Vlade.

Premijer Andrej Plenković pokušavao je neku večer nakon odluke o rekonstrukciji Vlade objasniti zašto je pet njegovih ministara moralo otići, ali nije mu to baš uspjelo, jer je pri tome uporno izbjegavao spomenuti bilo kakvu njihovu odgovornost, krivnju ili propust. Ni uz najbolju se volju ne može navesti da je on priznao ili barem naznačio neki ozbiljan razlog za odlazak gotovo trećine HDZ-ovih ministra iz Vlade. Sve se svodi na lošu percepciju pojedenih ministra u javnosti i “pretjeranu medijsku buku” od koje se nisu vidjeli ni čuli stvarni uspjesi Vlade.

Time je premijer pred nove ministre postavio i laganu i tešku zadaću, jer takav njegov stav od kojeg nije odstupao ni u danima nakon smjena, sugerira da bi novi članovi Vlade samo trebali biti dopadljiviji javnosti i da bi trebali izbjeći medijsko bombardiranje sitnim aferama, pa će biti uspješni. Javnost je ćudljiva, nekada je zbilja teško shvatiti zašto joj se neki političar sviđa, ali jednako tako ponekad je teško razumjeti zašto neki solidan političar prođe loše na tom testu. Ako je Plenković mudro birao i dva puta provjeravao prije izbora novih ministara, afera iz prošlosti neće biti i bombardiranje medija je izbjegnuto već u startu. Sve ovo zapravo sugerira da se od novih ministara i ne očekuje neka pretjerana inicijativa, oni su tu da osvježe i relaksiraju atmosferu za prepoznavanje Vladinih uspjeha, koji, kako je Plenković spočitnuo medijima, prekratko zaokupljaju pažnju novinara. Novi ministri tako bi trebali biti samo svježa lica u jasno zacrtanim starim ulogama. I teško da će i uz najbolju volju biti puno više od toga.

Novi teritorijalnu ustroj

Ivana Malenicu koji preuzima resor uprave, umjesto Lovre Kuščevića, hvale kolege znanstvenici, zasad mu zamjerku ne nalaze ni politički oponenti, ali što najmlađi Plenkovićev ministar može napraviti? Kuščević je najavio da će novi teritorijalni ustroj Hrvatske predložiti do kraja sljedeće godine, odnosno do kraja mandata. Ne može to ni Malenica napraviti prije tog roka, i neće prijedlog, koliko se god trudio, ovisiti o jasno postavljenim kriterijima, nego o tome koliko su pojedini HDZ-ovi načelnici snažni da sačuvaju svoju općinu i svoju dužnosničku poziciju. U izbornoj godini, ako Vlada izdrži do tada, nijedan predsjednik stranke i Vlade neće svom novom ministru dopustiti da mu uznemirava teren. Na izborni dan svaka je općina bitna.

Tko su nove uzdanice Banskih dvora

1. VESNA BEDEKOVIĆ – ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Saborska je zastupnica HDZ-a od 2016. godine. Rođena je 22. veljače 1966. u Bjelovaru, diplomirala na osječkom Pedagoškom fakultetu, a na zagrebačkom Filozofskom fakultetu stekla doktorat na području društvenih znanosti na području pedagogije. Bila je predsjednica saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu.

2. MARIJA VUČKOVIĆ – ministrica poljoprivrede

Dosad je u Ministarstvu poljoprivrede obavljala dužnost državne tajnice. Rođena je 3. srpnja 1974. godine u Pločama, diplomirala je na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Radno iskustvo stjecala je u Luci Ploče, Ministarstvu vanjskih i europskih poslova i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji kao zamjenica župana. U prethodnom sazivu Vlade obnašala je dužnost pomoćnice ministra regionalnog razvoja i fondova EU-a.

3. JOSIP ALARDOVIĆ – ministar rada i mirovinskog sustava

Od travnja 2017. obavljao je dužnost ravnatelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Podrijetlom je iz Pleternice, a njegov je otac Marijan Aladrović nekadašnji HDZ-ov požeško-slavonski župan.

4. GORDAN GRLIĆ RADMAN -ministar vanjskih i europskih poslova

Hrvatski diplomat i dosadašnji veleposlanik u Njemačkoj. Rođen je 6. lipnja 1958. Diplomatsku karijeru započeo je početkom 90-ih, a diplomatsko iskustvo započeo je u veleposlanstvima u Sofiji i Budimpešti.

5. MARIO BANOŽIĆ – ministar državne imovine

Rođen je u Vinkovcima 1979. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu, nakon koje je upisao Ekonomski fakultet u Osijeku, a nakon stjecanja diplome iz marketinga i menagementa na osječkom Ekonomskom fakultetu magistrirao je i doktorirao 2013. godine menagement. Radio je u nekoliko vinkovačkih tvrtki, 2009. postaje voditelj Odsjeka za turizam i kulturu, a 2010. pomoćnik pročelnika Upravnog odjela za ragionalni razvoj i međunarodnu suradnju Vukovarsko-srijemske županije. Na položaj ministra državne imovine došao je s predstojničkog mjesta u Uredu državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

6. IVAN MALENICA – ministar uprave

Dekan Veleučilišta u Šibeniku. Rođen je 1985. u Šibeniku, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Splitu, a na Veleučilištu u Šibeniku zaposlio se 2009. godine, najprije kao asistent, a zatim kao predavač za kolegij Upravno pravo i Upravno procesno pravo, te viši predavač na istim kolegijima. Dužnost dekana Veleučilišta u Šibeniku obnaša od listopada 2017. godine.

Čeka novog ministra i izrada novog zakona koji regulira rad Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Taj bi zakon Malenica trebao izraditi u atmosferi u kojoj njegov šef ratuje s Povjerenstvom, traži izuzeće šefice Nataše Novaković, a sve zato da se ne bi očitovao o svojoj ulozi u događajima u Agrokoru zbog kojih je morala otići njegova potpredsjednica i ministrica gospodarstva Martina Dalić. Ako su sve afere koje su se bivšim ministrima stavljale na teret izronile iz prošlosti, prije nego su oni postali ministri, čime ih je u početku pokušavao braniti premijer, njegova uloga o u okupljanju skupine koja je pisala Lex Agrokor i kasnije sudjelovala u restrukturiranju te tvrtke nije stvar prošlosti, nego se dogodila u sadašnjem mandatu. Umjesto da tu priču rasvijetli do kraja, premijer se koristi sitnim trikovima kako bi disciplinirao i Povjerenstvo i njegovu šeficu. Pri tome mu sekundiraju i svi najvažniji ljudi u HDZ-u i time je prostor u kojem se može kretati novi ministar Malenica prilično sužen. Hoće li mu vodstvo stranke i Vlade ostaviti nešto više prostora kod izrade zakona koji bi konačno u Hrvatskoj jasno trebao regulirati raspisivanje i održavanje referenduma, pa da više nikad ne bude slobodnog tumačenja kad je iskazivanje volje birača u pitanju tek će se vidjeti. Dosad se ni Vlada, ni vladajuća stranka nisu pokazale kao ljubiteljice referenduma.

Malenica tako ima taman onoliko prostora za igru koliko je imao i njegov prethodnik, pa je njegov posao tek da utakmicu u zadnjoj četvrtini odigra ljepše od Kuščevića i s manje ružnih i nepotrebnih prekršaja. Odnosno da nešto ljubaznije, ali jednako snažno ograniči i povjerenstvo i mogućnost za referendumske inicijative. Ako išta od toga učini drukčije, bit će to zato što su tako odlučili u HDZ-u, a ne zato što je on donio osvježenje, iako je cijelo desetljeće mlađi od Kuščevića.

Aladrovićeva uloga u mirovinskoj reformi

Isto očekuje i Josipa Aladrovića koji uskače u cipele Marka Pavića i to u nezavidnom trenutku kad se na Vladu sručio zahtjev 700.000 građana za raspisivanje referendum na kojem bi birači trebali reći što misle o mirovinskoj reformi, koja je već u primjeni i u čijoj je izradi sudjelovao i Aladrović kao šef Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Iako je ulogu svog zavoda cijelo vrijeme želio prikazati kao tehničku podršku ministrovim idejama, Aladrović će teško zanijekati svoju ulogu. Na trenutke je u svojim objašnjenjima djelovao pomalo nespretno, često je, što mu ide u prilog, posezao za analizama stručnjaka iz Zavoda, ali Aladrović je ipak puno mekše, barem u javnim istupima, nego njegov prethodnik, nastojao objasniti zašto su promjene nužne.

Podijeli objavu