Podijeli objavu

Šesta sjednica Centralnog Komiteta Saveza Komunista Bosne i Hercegovine, koja je održana 6. studenog 1982. godine upamćena je kao sjednica na kojoj se raspravljalo o gospodarskom kriminalu te kako je milicija tijekom 1981. godine otkrila 2.075 kaznenih djela

Oblici kaznenih djela gospodarskog kriminala bili su: neposredno prisvajanje roba i novca, zlouporaba položaja i ovlasti, krivotvorenje, utaja poreza, izigravanje carinskih i deviznih povlastica. Podatak koji je tada zabilježen je porast kriminala 20 % u odnosu na proteklu godinu. Nanesena je šteta od 524 milijuna novih dinara, što je bilo 57,4 % više nego za prethodnu godinu. Gospodarski kriminal bio je jedan od većih društvenih i političkih problema, tako da je 1984. godine u SR BiH otkriveno 7.737 počinitelja kaznenih djela gospodarskog kriminaliteta. Zaključak sjednice CK SK BiH održane u svibnju 1985. godine bio je sljedeći: “Znatan broj izvršitelja kaznenih djela u privredi bili su članovi Saveza komunista i u pravilu na rukovodećim funkcijama”.

Ova pojava nanosi veliku štetu ugledu Saveza komunista i njihovoj vodećoj idejno političkoj ulozi u društvu. Socijalizam na prostoru bivše Jugoslavije nije bio dostupan svima, ekskluzivna prava, blagodati socijalizma imali su komunisti, koji su pljačkom društvene imovine i urušili Jugoslaviju kao umjetnu tvorevinu naroda i narodnosti. Komunisti u BiH svoj autoritet gradili su zatvaranjem i uništavanjem svojih protivnika. U Mostaru je postojala “Ćelovina” zatvorska jedinica u kojoj su završavali svi protivnici socijalizma i komunizma. Uporišta socijalizma nisu bila u zapadnoj Hercegovini, u kojoj nije bilo zaštitnika socijalizma i vojarni JNA.  Uporišta socijalizma i komunizma bile su vojarne i tvornice JNA. Svaki čitatelj portala www.mega-media.hr pretpostavljamo može zaključiti o kojim tvornicama i kojim mjestima se radi.

FELJTON – TAMNA STRANA HRVATA (15) KOS-ova mreža i YU Dinari HDZ-a 1

Primjer je Vazduhoplovna industrija SOKO Mostar, njeni SOUR-i-OUR-i i RO-e po Hercegovini. Logično je i legitimno s današnje vremenske distance Hrvatima postaviti pitanja:

  • Tko su Jugoslaveni koji su bili direktori u Vazduhoplovnoj industriji SOKO Mostar?
  • Zašto im je propao sustav proizvodnje?
  • Tko je opljačkao poduzeće SOKO Mostar?
  • Koja uloga je hercegovačkih sokolovaca JNA i KOS-a danas?
  • Kako su Jugoslaveni iz SOKO-la premrežili pravosudni sustav Hrvata Herceg Bosne?
  • Kako su preknjižavali društvenu imovinu na imena užih članova svojih obitelji i kumova?
  • Koja je njihova uloga u obrani Hrvata od Velikosrpske agresije?
  • Jesu li oni sudionici velikosrpske agresije na hrvatski narod?
  • Kako to da upravo ovi sokolovci o kojima nam se nameću pitanja danas drže glavne poluge HDZ BiH i korumpiranog pravosudnog sutava u Bosni i Hercegovini?
  • Zašto nitko nije odgovarao za pljačku imovine Vazduhoplovne industrije SOKO Mostar?
  • Zašto nitko od sokolovaca, oficira KOS-a nije odgovarao za sudjelovanje u velikosrpsoj agresiji na hrvatski narod, već su nagrađeni gruntovnim upisom imovine Vazduhoplovne industrije SOKO na svoje obitelji i kumove?

Jedan od odgovora mogao bi biti zato što sokolovci i danas provode planove beogradske politike, aktivno sudjelujući u ekonomskoj velikosrpskoj agresiji nad Hrvatima Bosne i Hercegovini. Herceg Bosna je danas postala tamnica Hrvata, nad kojom neprestanu apsolutističku vlast imaju komunisti i Jugoslaveni, koji su osmislili i realizirali plan optuženja i osuđenja svih pripadnika HVO-a, kao pripadnika Udruženog zločinačkog poduhvata. Dragan Čović kao Jugoslaven i ćiriličar uz pomoć korumpiranih predstavnika Crkve, pretvorio se u zaštitnika hrvatskih nacionalnih interesa. Milorad Dodik kao potpora Draganu Čoviću uz asistenciju Aleksandra Vučića, provodi ekonomsku agresiju nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Dosijei komunista, djelatnika i suradnika komunističkog režima, sve njih obvezuju na daljnje provođenje aktivne agresija nad bosanskohercegovačkim Hrvatima.

Danas je većina bivših komunista s članskim iskaznicama HDZ-a. Njihovi javni istupi bilježe i promocije krajnje smiješnih knjiga samopromocije komunističkog lidera Dragana Čovića. Najnovija slikovnica Dragana Čovića, u kojoj on fotografijama prikazuje svoje seanse s predstavnicima Crkve, koji mu pisano daju potporu. Jugoslaven, UJDI-jevac, ćiriličar Dragan Čović imao je svoju ulogu u kriminalu, pretvorbi i privatizaciji svih društvenih poduzeća u dolini Neretve, prije nego što je štafetu, bolje rečeno poziciju predsjednika HDZ-a BiH preuzeo od kapetana JNA Ante Jelavića. Rušenjem SFRJ, urušio se i monetarni sustav SFRJ. Ogromne količine YU Dinara u razdoblju 1991-1993. godine završile su u distributivnoj mreži provjerenih kadrova HR-HB. Dok je sirotinja ratovala protiv Velikosrpske agresije, provjereni kadrovi HR HB, dilali su milijune YU Dinara. Pravdanje transfera YU Dinara, su kao korištenje kredita Republike Hrvatske. Republika Hrvatska je koncem 1991. godine odobrila HZ-HB kredite, za namjenu obrane i zbrinjavanja prognanika. Općina Mostar dobila je 220 milijuna maraka, od čega je namjenski opravdala ulaganje 120 milijuna, a razlika ulaganja opravdana je uništavanjem evidencije uslijed raketiranja prostorija u kojima se dokumentacija nalazila. Ostalo je zapisano kako su podaci uzeti iz izvješća HVO Mostar, ali dokumentacija koja je trebala opravdati ulaganja nikada nije dostavljena nadležnim službama. Naknadno je utvrđeno kako su sredstva koja su doznačena Općini Mostar bila opljačkana od skupine HDZ-ovaca, koji su transformirali i promovirali kadarove KOS-a Vazduhoplovne industrije SOKO Mostar u lidere HDZ BiH, a koji danas promoviraju Ćiriličareve slikovnice.

FELJTON – TAMNA STRANA HRVATA (15) KOS-ova mreža i YU Dinari HDZ-a 2

Danas Hrvati Herceg Bosne imaju priliku promatrati kadrove JNA i KOS-a u ispostavi HDZ-a, u luksuznim limuzinama marke Audi, kako posrnulo i u konačnici opljačkano poduzeće Aluminij d.d. Mostar, transformiraju u poduzeće Republike Srpske s kapitalom majke Rusije. Nije slučajno kako je Jugoslaven Čović svojedobno inzistirao da se na čelo Aluminij d.d. Mostar postavi sin najokorjelijeg zloglasnog udbaša Hercegovine Jerke Bradvice notorni Ivo Bradvica. Jednako tako, nije slučajnost kako je ćiriličar Čović za posljednjeg generalnog direktora koji je ugasio Aluminij d.d. Mostar postavio poklonika Evangelističke crkve, Dražena Pandžu. Prema provjerenim dokumentima iz Odjela obrane Hrvatske Zajednice Herceg Bosna vidljivo je kako je tijekom rata obitelj Pandža povezana s organizacijom AGAPE, odnosno evangelističkom crkvom i izvijesnim “Mirom” koji se u nekoliko izvješća spominje kao petokolonaš velikosrpskog agresora u gradu na Neretvi. Majka Dražena Pandže je tijekom agresije na Mostar u kontinuitetu bila u ljubavnoj vezi s navedenim petokolonašom iz AGAPE-a, navode izvješća. Pitanje je je li cijela obitelj Pandža tijekom srbočetničke agresije na Mostar i Hercegovinu bila u službi KOS-a, ili je pak izvjesni čelnik AGAPE-a Miro po nacionalnosti Srbin na suradnju vrbovao samo svoju priležnicu? Ni ovo nije slučajnost poštovani čitatelji, u to možete biti sigurni, jer KOS ništa do danas nije prepustio slučaju.

Paraleno s transformacijom poduzeća Aluminij d.d. Mostar promovira se i slikovnica Dragana Čovića “Iznad crte II” iz koje se vidi tko sve blagosivlja kriminal Jugoslavena – Sokolovaca. Jedno je sigurno HDZ BIH nikada, poput Saveza komunista svojedobno neće priznati sebi i narodu kako veliki broj kaznenih djela iz područja gospodarskog kriminaliteta jesu članovi HDZ-a, i to većinom na rukovodećim dužnostima.

Primjer iz mjeseca srpnja 2019. godine kazuje nam zasigurno mnogo o kriminalu HDZ-a. Prema našim insajderskim informacijama, Čovićev miljenik uništavanja poduzeća i rastrošnog života na račun poreznih obveznika, predsjednik Uprave HT ERONET d.d. Mostar, Vilim Primorac je kupio i platio gotovinom u iznosu od 500 tisuća konvertibilnih maraka Penthouse u zgradi popularno zvanoj Mljekara. Primorac je u istom mjesecu, u maniri pijanih ruskih milijunaša ponovno gotovinom u mostarskom naselju Vatikan kupio stan u novogradnji za iznos od 190 tisuća konvertibilnih maraka. Pitamo se jesu li možda to one marke s početka priče, ili pak predsjednik uprave državnog poduzeća stvarno može ove novce zaraditi i sebi priuštiti lukuszne nekretnine za basnoslovne iznose novca u kešu?

P.S. U prvih 6 mjeseci 2019. godine HT Eronet je ostvario 6 milijuna prihoda manje nego u istom razdoblju prošle godine. Ova činjenica ne zabrinjava nikoga iz partije pa ni rastrošnog Vukašinovića koji si je priuštio kupovinu dvije nekretnine u vrijednosti 690 tisuća konvertibilnih maraka. Prava sitnica zar ne? Čeka li HT Eronet sudbina Aluminija? Svi bolji poznavatelji Vilima Primorca tvrde kako je to već završen čin.(NASTAVLJA SE…)

Mega media

Podijeli objavu

Odgovori