Podijeli objavu

Pluća svijeta gore. Ima li užasnije poruke za sve nas? Još malo i ostati ćemo bez najvažnijih resursa našega postojanja.  Čovjekova pohlepa za novcem i moći toliko je velika da seže u sve pore ljudskoga života.  Je li priroda ikada napravila nešto loše? Osim što nam je dala sve svoje blago koje ima. I kako smo to upotrijebili? Iznevjerili smo je. Uništili. Srušili.

Zapravo smo sebi nanijeli najveću štetu. U tolikim razmjerima da nismo ni svjesni koliko. Čovječe, zbog tebe su izumrle vrste koje su bile tu prije tisuće i  tisuće godina. Stvorenja koja nikome ništa nisu učinila nažao, a mi njima jesmo.

Prekasno ćemo shvatiti da ne možemo disati novac, jesti naftu i proizvoditi otpatke. Još više trebamo strahovati za svoju budućnost nego prije.  Priroda je izgubila svoje bogatstvo. I svakim danom je sve gore. Njezina prava vrijednost ostaje zanemarena u ovome materijalističkom dobu.

Ipak priroda dokazuje nakon svakoga požara da je se ne može uništiti. Kada iz kamena uz malo zemlje izraste biljka, onda će nova šuma u opustošenom dijelu naći već načina kako se obnoviti. Tijek koji priroda slijedi je iznad svih naših shvaćanja. Ona ne zna za poraz. Novi život će uskoro nastati. Konstantno obnavljanje možemo tumačiti kao čudo, jer ono to i jeste u pravom smislu riječi. Ono što mi ne možemo ni pojmiti niti dokučiti ona je u stanju napraviti. Od nje trebamo svi učiti. Nažalost tu lekciju svi zaboravljamo.

Ljudsko neznanje seže do te mjere da smo sposobni uništiti planet koji nam je dan na dar. Sve prirodno blago samo smo posudili od budućih naraštaja. Ako tako budemo  razmišljali mogla bi nam se upaliti lampica da se osvrnemo oko sebe i napokon shvatimo da je sve što činimo povezano s tim da očuvamo ono što imamo, a ne da još više sravnimo svaki oblik života.

Još malo i biti će prekasno. Budemo li tako gledali možemo još nešto i uraditi, ali onda se postavlja pitanje hoće li to odgovarati silnim moćnicima koji gledaju samo svoju korist i način da podebljaju bankovne račune. Sve dok postoji i malo koristi od svega toga stvari će ići opet  u drugom smjeru, na štetu svih nas. Kako se odnosi prema prirodi uskoro će tako biti i prema čovjeku. Sila koja vlada svijetom kosi sve pred sobom ne mareći za posljedice.  Koji su to umovi što misle da se sve može kupiti. Tu im priroda zadaje težak udarac. Nju ništa ne može potkupiti. Ona sve pamti i svako zlo dvostruko vraća svojim opravdanim bijesom. Tada čovjek shvati koliko je malen i nemoćan. Ne može se obraniti ni svim svojim resursima, tehnologijama i snagom.

Tsunami, uragani, poplave, potresi, toplinski valovi i mećave samo su jedan od načina na koji nam priroda govori: DOSTA JE! PRESTANITE! Ali ni to nam nije upozorenje. Opet gonimo po svom. Valjda će doći vrijeme kada ćemo stati na loptu i poslušati krik i vapaj svega što nas okružuje. Do tada odgovornost je na svakome od nas. Malim koracima možemo učiniti tako mnogo, a sve naše malo učiniti će ogromnu razliku za budućnost planete. Sjetite se svaki put kada udahnete. Bez šuma vam ni to ne bi bilo moguće. Zato shvatite da je samo jedno mjesto na kojem živite, a to mjesto se zove PLANETA ZEMLJA.  Njezinim uništavanjem nestajemo i mi sami.

Malac

Podijeli objavu

Odgovori