Podijeli objavu

Procitaj ovo….interesantno….Piše Katarina Pejaković , Velimiru Bujanecu
20. veljače u 06:45
Štovani gospodine Bujanec,
Javljam Vam se iz Kanade gdje smo se mi još 1997. i 98. uvjerili tko je Kolinda Grabar-Kitarović i koliko je joj je stalo do Hrvatske.
Tada je gđa Grabar-Kitarović imala diplomatsku poziciju prvog ili drugog savjetnika na veleposlanstvu RH u Ottawi, a moj suprug i ja smo predavali hrvatski jezik i kuluturu na na Institutu stranih jezika pri Ministarstvu vanjskih poslova Kanade u Ottawi.
Naime, mi smo svojim vlastitim zaslugama i neumornim lobiranjem kanadske vlade, već 1991. godine uspjeli uvesti hrvatski jezik na institut stranih jezika pri Ministarstvu vanjskih poslova Kanade, kao samostalni jezik, bez tikete „srpsko-hrvatski“ i tako je Kanada postala prva zemlja svijeta koja je omogučila svom diplomatskom osoblju učenje hrvatskog jezika.
Iz nekih nepoznatih razloga, 1997. je došlo do skorog ukidanja hrvatskog jezika na spomenutom institutu, i nama, nastavnicima je rečeno da je potrebno pismo Veleposlanstva RH u Ottawi da potvrdi da je hrvatski jezik uistinu jedini službeni jezik u Hrvatskoj.
Osobno sam posjetila Velposlanstvo RH u Ottawi i predala zamolbu Kolindi Grabar-Kitarović koja je zamjenjivala veleposlanika u njegovom odsutsvu. Objasnila sam joj situaciju, na što mi je rekla da mi neće dati pismo da potvrdi da je hrvatski jezik službeni jezik Republike Hrvatske jer se u američkoj Library of Congress navodi hrvatskosrpski kao službeni jezik u Hrvatskoj i da se to neće promjeniti sve dok Library of Congress to ne promjeni!
Borila sam se za hrvatsku istinu i hrvatska prava puno duže nego li je Kolinda bila u Kanadi, te sam joj odgovorila: „Kakva ste Vi zastupnica hrvatskog naroda kad vam američka ustanova odlučuje kako se zove Vaš jezik?“
Kako nisam mogla čekati da se vrati veleposlanik, jer sam vremenski bila ograničena, obratila sam se Veleposlaniku BH, gospodinu Krunoslavu Vasilju, koji mi je odmah napisao pismo i ponudio svaku potrebnu pomoć.
Nekoliko mjeseci kasnije ponovo sam se srela s Grabar-Kitarević kad je jedan od kanadskih diplomata, i ujedno moj student zamolio da mu se pridružim u službenoj posjeti Veleposlanstvu RH, na kojem će najaviti svoj odlazak na diplomatsku službu u Zagreb. Prilično je dobro bio savladao hrvatski jezik i ponosio se svojom sposobnošču da porazgovara na hrvatskom sa svojim hrvatskim kolegom ili kolegicom.
Kad se je pozdravio i predstavio na hrvatskom jeziku, Kolinda mu je hladno rekla: „A, učili ste naš jezik? Čemu? To vam neće trebati jer u Hrvatskoj svi govore engleski!“
Zamislite moj šok. Kanadski se diplomat snašao prije mene i hladno joj je odgovorio: „Vi se malo šalite. Već su mi javili prijatelji iz našeg veleposlanstva u Zagrebu da učim hrvatski. I evo, nešto znam, zar ne?“
Kako je razgovor tekao, upitao je Kolindu:“I vi uskoro odlazite iz Ottawe? Kamo biste željeli da vas pošalju na novu službu.“ Kolinda mu je rekla da bi volila ići u Portugal, a ovaj Kanađin je ponovo upitao:“Je li zato što vas Portugal podsjeća na Hrvatsku?“
Kolinda mu vrlo spremno odgovori: „Ne. Zato što u Portugalu nema hrvatskih emigranata.“
Osječala sam se ponižena, uvrijeđena i zbunjena. Možda je to ovaj gospodin primjetio, pa je odmah prešao na engleski jezik i puno hladnijim tonom odgovorio Grabar-Kitarović: „Šteta! Mi smo Kanađani uvijek presretni kad nas pošalju na službu u zemlju gdje postoji zajednica Kanađana, pa makar i mala, a kad je to velika, bogata zajednica kao što je hrvatska u Kanadi, onda se osjećamo kao da i nismo napustili svoju domovinu.“
Bio je to kraj našeg posjeta Veleposlanstvu RH.
Sa štovanjem,
Katarina Pejaković

PAMETNOM DOSTA.

skinuto sa fb.

Progledajmo.com (članak potpisao čitatelj) – Stavovi izneseni u ovom tekstu ne predstavljaju stavove portala. Progledajmo.com ne garantuje njihovu točnost ili potpunost.

Podijeli objavu

Odgovori