Podijeli objavu

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju stanovništvo Vrgorca i okolnih sela prisiljeno je izvaditi pogranične propusnice kako bi prešlo granicu s BiH, zbog čega jedni putuju desecima kilometara, a drugi plaćaju kazne

Ionako surov život u selima oko Vrgorca otežale su rigorozne policijske kontrole i kazne, koje su na snazi od ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Naime, tada je propisano da stanovništvo koje živi u pograničnoj zoni mora izvaditi pogranične propusnice. Uvjet za to je najmanje jednogodišnje prebivalište unutar pograničnog područja i nekretninu upisanu u katastru Bosne i Hercegovine.

No, malo tamošnjih žitelja zadovoljava te kriterije, jer je imovina s druge strane granice uglavnom još uvijek upisana na pradjedove, a oni koji žive nešto dalje ne zadovoljavaju uvjet prebivališta u pograničnom području. Bez propusnice, ljudi iz vrgoračkog kraja bi pri prelasku granice mogli zaraditi odlazak na prekršajni sud, ali i kaznu od dvije do deset tisuća kuna zbog ilegalnog prelaska granice, bez obzira na to što su možda išli u povrtnjak i na groblje.

Nevidljivi zid

Mještani nerado govore o tom “nevidljivom zidu” koji se ispriječio između sela s obje strane granice koja su stoljećima živjela u skladu i suživotu.

“Po meni je najgluplja stvar što postoji granica među istim narodom. Evo, sad vi meni recite je li normalno da moj susjed koji ima prebivalište ovdje, kad dođe iz Makarske i želi otići do svoje zemlje ubrat’ malo raštike, treba za to dobit’ odobrenje iz Banje Luke? To su naši krivi što se nisu izborili u Mostaru da se to tu pravi, a ne da čekamo to iz Banje Luke”, rekao je lokalni majstor i kovač Jure Grljušić za Slobodnu Dalmaciju.

I zaista, iz ureda Granične policije BiH su podužim priopćenjem potvrdili kako je njihovo sjedište u Banjoj Luci te kako je cijena izdavanja pograničnih propusnica za hrvatske građane 60 konvertibilnih maraka (228 kuna). Sporazumom između dvije zemlje propisano je da se propusnica izdaje na rok od pet godina, a sustav za izdavanje pograničnih dokumenata te njihovu evidenciju vodi Agencija za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine.

Kilometarska putovanja do susjednog mjesta

Oni koji ne posjeduju propusnice prisiljeni su na dugotrajno putovanje da bi došli nekoliko stotina metara dalje od mjesta gdje se nalaze. Naime, na malim graničnim prijelazima su postavljene rampe s lokotima i kamere.

“Evo, vidite gdje su Dole (Ljubuški), možete se skoro kamenom baciti. Jedan čovjek tu radi kod nas, umjesto četiri kilometra, on mora svaki dan putovati okolo 70 kilometara jer nema pograničnu propusnicu. Stavili su rampe s ključevima i kamere na graničnu crtu i nema više prolaza, sve gledaju. Do jučer smo svi bili zajedno, a sad nam je bliža Makarska nego Dole”, rekao je jedan stariji mještanin sela Mijaci.

No, problema u graničnom području oko Vrgorca ima još. Jedan od njih su i migranti, za koje domaće stanovništvo smatra kako nisu jednako tretirani pri ilegalnim prelascima granice.

“Piše li naša policija i migrantima kazne za ilegalne prijelaze ili se to samo odnosi na nas? Kome je ova država mater, a kome maćeha? Valjda bi za sve trebao biti zakon isti, a ne jedne vraćati odmah u BiH, a svom narodu pisati kazne”, zaključuju mještani sela oko Vrgorca.

Nije poznato koliko je Prekršajni sud u Metkoviću, koji je nadležan za ovo područje, ispisao kazni za ilegalni prelazak granice lokalnom stanovništvu, a koliko migrantima.

Podijeli objavu