Podijeli objavu

“Liječnik liječi pacijenta, a medicinska sestra ga njeguje. To često zahtijeva hrabrenje pacijenata koje muči i tjelesna i duševna bol, primjerice onih koji znaju da boluju od neke kronične bolesti ili da će uskoro umrijeti. Prema bolesniku se morate ponašati kao da ste mu majka” (Carmen Gilmartín, Španjolska).

Broj slučajeva zaraženih coronom u HNŽ iz dana u dan raste. Naš reporter je dana razgovarao sa medicinskim sestrama SKB Mostar.  U  kratkom razgovoru za naš portal prenjet će mo Vam razmišljanja ovih naših heroina.

P.: Kakva je situacija s koronskim pacijentom u vašoj bolnici?

Značajno smanjenje  pacijenata  od vikenda. Trenutno smo imali nekoliko  slučajeva koji nisu tako ozbiljni. To se možda preko noći promijenuti ako ljudi  nediciplinirano ne priđu pandemiji.

P.:Kako se nosite s ovom izuzetnom situacijom u pogledu kadra?

Vrlo smo fleksibilni i pokušavamo stići sve dodatne poslove u ovim izvanrednim uvjetima. Ali morate reći: Puno radimo čak i u normalnim vremenima. Sada je dvostruko više. Brinemo za više pacijenata nego inače, ali u tako izuzetnoj situaciji to ne prestavlja za nas problem,jer smo organizirane i radimo kao tim.

P.:Znači li to da svi idu korak dalje?

Točno, svi idu korak dalje, svi čine znatno više. Morate poduzeti dodatni posao kako biste olakšali druga područja.

Morate voljeti ljude i imati iskrenu želju da im pomažete. Morate biti spremni podnositi stres, jer medicinskim sestrama nisu dopuštene greške. Morate biti prilagodljivi kako biste ponekad mogli obaviti svoj redovni posao s manje suradnika — a da to ne bude nauštrb kvalitete rada

P.:Da li su zaštitna odijela, rukavice i štitnici za usta dovoljni ako se broj slučajeva i dalje povećava?

Trenutno imamo sve od svega. Ali mislim da to neće dugo trajati. Hitno trebamo zalihe. To nije samo općenit problem u klinikama, već i u liječničkoj ordinaciji. Situacija je nesigurna u pogledu materijala.

P.:Što očekujete i s čime ćete se vi i vaši kolege suočiti kad se poveća broj pacijenata s koronom?

Maksimalno povećano radno opterećenje. Ako zaštitni materijali ne djeluju, ne znamo što bih. Stvarno smo malo zbunjeni. Mnogi se kolege jako boje. Uz to, Stožer civilne zaštite gotovo svakodnevno mijenja svoje higijenske upute pa se dinamički prilagođava situaciji. Naravno, s tim se također teško nositi: ono što je jučer bilo ispravno, danas je već pogrešno i obrnuto. Sve je to vrlo, vrlo teško.

P.:Što bi značilo za vaše radno opterećenje ako se netko iz osoblja zarazi?

Iskreno, ne želimo to zamisliti. Već smo malo na rubu. Rekle bih da se tada sve ruši. Ali to se neće dogoditi jer se svi zajedno odgovorno ponašamo ii svi pokušavamo da ne dođe do toga.

P.:Doista, za to vam se može zahvaliti samo. Podaci o higijeni objavljuju se svuda u gradu i na radnim mjestima kako se ne biste zarazili. Ali kako je vama to što imate i izravan kontakt s koronskim pacijentima? Da li se zapravo bojite da se sami zarazite ili to skrivate profesionalno?

U potpunosti to skrivamo. Ne biste mogli raditi ako biste brinuli o pacijentima i stalno se bojali. Toliko ste profesionalni da to skrivate. To može doći nakon posla ili kada razgovarate s kolegama, ponekad u mirnoj minuti koju još uvijek imamo.

P.:Još uvijek postoje ljudi koji sadašnje pooštrene mjere zaštite u svakodnevnom životu smatraju pretjeranim. Što biste željeli reći tim ljudima?

Željeli bih vam reći da možete doći i vidjeti pacijente. Smatramo to neodgovornim, neljudskim i antisocijalnim. Zapravo nam nedostaju riječi.

P.:Što za vas znači kada političari službeno izražavaju zahvalnost, kada ljudi s balkona kolektivno plješću ili pjevaju u zahvalnosti?

Mislimo da je to sjajno. Također je dirljivo ono što ljudi rade, poput pljeskanja po balkonima. Puno toga čujete i na društvenim mrežama.

Političari mislimo da to gotovo lažu, moramo iskreno reći. Nitko nas nije pazio godinama. Uvijek smo bili samo faktor troškova. A sada smo odjednom bili ispunjeni hvalospjevima. Političari bi nas jednostavno trebali poštivati, plaćati nas uredno – onda je to dobro.

I tako dok napuštam krug kliničkog centra sa maskom i rukavicama i vozim se u „sigurno“ naše heroine ostaše mašuć mi.

Osoba koja radi kao medicinska sestra očito mora biti izuzetno samopožrtvovna. Razmotrimo sada neke izazove i nagrade vezane za ovo plemenito zanimanje.

Urednik

 

Podijeli objavu