Podijeli objavu

Da je što hitnije potrebno izmijeniti Zakon o javnim nabavkama, jasno je i iz upozorenja koja dolaze iz Evropske unije. Ovo je jedna od 14 preporuka Evropske komisije. S obzirom na to koliko se novca obrće kroz sistem javnih nabavki, potpuno je jasno zašto u zemlji nema volje za izmjenu zakona.

Oko 4 milijarde maraka godišnje troši se u BiH putem sistema javnih nabavki. Sam sistem potpuno je porozan jer zakonski nije adekvatno regulisan. Trenutno nemamo ni direktora Agencije za javne nabavke.

“Radi se o potkapacitiranom tijelu, koje nema dovoljan broj zaposlenika da prati pogotovo aktuelne postupke javnih nabavki kako bi prevenirali eventualno sve koruptivne radnje”, kaže Mervan Miraščija, programski koordinator Fonda Otvoreno društvo BiH.

Članica Upravnog odbora Transparency Internationala BiH Aleksandra Martinović navodi kako javne nabavke u BiH dominantno služe političkim strankama i kompanijama koje su povezane sa političkim strankama. Ističe kako je konkurencija, koja je suština javnih nabavki, toliko niska da iznosi manje od 2 ponude po jednom tenderu i ironično zaključuje: “U takvoj situaciji gotovo da nam i nije potreban zakon – najbolje bi bilo da svako dodjeljuje ugovor onome kome misli da treba”.

A upravo se to u praksi i dešava. Jer je zakonska regulativa loša i prilagođena podobnima. Tri su faze u sistemu javnih nabavki – planiranje, raspisivanje tendera i ugovaranje. U sve tri faze moguće je tender prilagoditi podobnima.

”Vi kroz tehničku sposobnost, kroz poslovnu sposobnost subjekta stavljate određene stvari odnosno određene prerogative i uslove koje samo određena firma. Ja želim upravo taj automobil određenog proizvođača ili određeni kompjuter – to je najčešći način na koji se zloupotrebljava sistem javnih nabavki i onda dolazimo do ugovaranja. To je najporoznije tlo u sistemu javnih nabavki – niko ne kontroliše nakon potpisivanja ugovora šta se u stvari dešava s javnom nabavkom”, objašnjava Miraščija.

Naredna manjkavost je što se na postupak javnih nabavki može žaliti samo ponuđač – i to ako je spreman platiti naknadu od 500 do hiljadu maraka. Te žalbe svakako rijetko urode plodom, tako da i sami ponuđači odustaju od žalbi. Mnogo je stavki koje se moraju mijenjati u Zakonu o javnim nabavkama. Ključno, na čemu instiraju i iz Evropske unije, jeste uspostava normi koje će spriječiti da do korupcije uopće dođe, ali i ono najvažnije, što sada ne postoji – sankcija. Zloupotreba u javnim nabavkama treba biti krivično djelo koje će biti drakonski kažnjavano, pa čak i zatvorom.

 

Podijeli objavu