Podijeli objavu

Predsjednik HSP-a Nikola Raguž u intervjuu za Dnevni list najavio je skorašnje ujedinjenje svih pravaša, odnosno HSP-a koje je on na čelu sa HSP-om BiH Stanka Primorca Ćane, UHSP-a profesora Miljenka Miloša i HČSP-a Tadije Ljubičića. Između ostalog, Raguž je predstavio i očekivanja od predstojećih Lokalnih izbora posebno se osvrnuvši na situaciju u Mostaru.
Ima li što novo na desnom političkom spektru, i kako teku pripreme za u Vas za predstojeće općinske izbore?
-Ima dosta novih stvari a možda da odmah u početku ovog razgovora istaknem našu zajedničku pravašku aktivnost, a to je pripreme oko Sabora ujedinjena. Naime, u subotu 5. prosinca ove godine, planiramo ujedinjenje 4 pravaške stranke i to naš HSP, te HSP BiH Stanka Primorca Ćane, UHSP kojeg vodi Miljenko Miloš i HČSP kojeg predvodi Tadija Ljubučić. Za nas je to važno da pošaljemo poruku, ali i da dokažemo sebi da smo dovoljno politički sazreli da možemo napraviti taj iskorak.
Je li to moguće, da će se pravaši ujediniti jer kako kod nas tako i u Hrvatskoj, uvijek je desnica bila razlomljena i nikada pravaši nisu mogli pod jedan stijeg?
-U pravu ste, i stoji ta kritika da smo u ratu bili jedinstveni ali u miru smo uvijek, zbog osobnih prijepora, bili često u nekoliko stranaka. Međutim mislim da je sazrelo vrijeme, ali i ova teškoća opstanka Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda, je ništa manje nego „alarm“, kao što su bili tenkovi JNA, da se konačno ujedinimo i da se malo pomaknemo s desnog političkog krila na desni centar gdje je realno i optimalno da mi djelujemo. Mi nismo tamo neke ustaše iz 1945. godine, nego smo nacionalno osviješteni, jaki domoljubi koji žele dobro za sve ali brinu i o svom domu i svome gruntu.
Lider Bošnjaka Bakir Izetbegović, neki dan je kazao ‘što hoće ti Hrvati kada su manjina’, vjerojatno misli na ‘nacionalna manjina’, kako to komentirate?
-E to je jedan od signala zašto se mi moramo ujediniti i zbiti redove kao Spartanski vojnici. U protivnom, ćemo ostati i bez konstitutivnosti i bez naroda. Na političkoj sceni smo u dobroj mjeri devastirani a u praktičnoj, ili egzistencijalnoj opasnosti iseljavanja i odlaska u Europsku uniju. Mi s Bošnjacima moramo voditi mudru politiku, dok sa Srbima moramo imati oštru politiku. Jasno je da je nama srpska politika stoljetni neprijatelj, od Prvog svjetskog rata, pa kralja Aleksandra, pa Drugog svjetskog rata, dominacije i gaženja hrvatskog proljeća u Jugoslaviji, likvidacija emigracije, itd., sve do Domovinskog rata. Ali samo digresija, tužno sam gledao neki dan kada fra Iko Skoko voda unuka kralja Aleksandra Karađorđevića po Samostanu u Mostaru… ali ne bi dalje ništa, osim razočarenja, kao i fratara na Širokom Brijegu koji su primali predsjednika RH Ivu Josipovića, čiji ćaća je zapovijedao partizanima koji su ubijali fratre na Širokom. Jednostavno neki imaju kompleks srpske politike! Uglavnom, s Bošnjacima moramo naći minimum političkog dijaloga i uvažavanja na način da ih prihvatimo kao europski narod i povedemo u EU, a da zauzvrat oni nama ne rade o glavi, slikovito rečeno.
Zar HDZ BiH i predsjednik Dragan Čović to ne radi?

-Ne radi, jer da radi ne bi 930 radnika Aluminija bilo na ulici ili otišlo u Irsku, Njemačku ili druge zapadne zemlje. Isto je bilo i sa Sokolom, i sa Šumama Herceg-Bosne, i sa Žitoprometom, i sa Hercegovačkom televizijom, i sa Hercegovačkom bankom i Hercegovina osiguranjem, a tako će biti i sa HT-om ili Eronetom i drugim hrvatskim tvrtkama koje su radile i mogu raditi, ali ih tajkunska politika i osobni interes vuku prema dnu. Mi Hrvati puno volimo novac, i dobro je govorio pokojni Alija Izetbegović, da svakog Hrvata možeš kupiti za sto maraka. Naravno, neće on hodati po hrvatskim selima i kupovati ljude, nego će nekoliko milijuna prepustiti hrvatskim političkim dužnosnicima da naprave sebi vile, kupe stanove u Makarskoj, Splitu ili Zagrebu i oni su riješeni. Tako se i dogodilo, kada pogledate zadnjih 25 godina, gdje je Ante Jelavić, u Splitu, gdje su bivši i sadašnji hrvatski ministri, po Makarskoj i Dalmaciji, gdje su nekretnine, gdje su im novci, zašto ne ulažu u nova radna mjesta tu u Mostaru i Hercegovini.
Mnogi analitičari će reći da je zatvaranje Aluminija Mostar ipak najteži udarac u zadnjih 25 godina hrvatske politike?
-Istina, to je bio zamašnjak razvoja Mostara i Hercegovine kao aluminijske regije, međutim vidimo da su ga najprije doveli do duga do pola milijarde maraka, i dugo je taj hercegovački div odolijevao pljački i izvlačenju novca, ali je na kraju ipak pao. Tužno je bilo gledati kako se ministrica financija Jelka Miličević, inače iz Jasenice, koja svaki dan, ako je kući, gleda u taj kombinat, nije znala ili htjela pomoći, i nespretno izvlačila sa sastanaka tijekom krize i pada Aluminija. Isto mi se gadi kada vidim da neki dan predsjednik Nadzornog odbora Aluminija tkz. dr. Zdenko Klepić daje Saneli Prašović Gadžo iz SBB-a, svoju knjigu o menadžmentu, pa kakav je on menadžer i profesor kada je ugasio Aluminij. Njemu treba zabraniti na kapiji da uđe na Ekonomski fakultet i Sveučilište, jer on je grobar Aluminija. Zajedno s bratom Miroslavom, koji je u Nadzornom odboru NOS-a, i koji je bio zadužen za sam čin gašenja i iskapčanja Aluminija iz visokonaponske mreže. To su ti kadrovi HDZ BiH, to su ti menadžeri,…katastrofa.
Reći da se moralo, da neda političko Sarajevo, da se ne isplati,…itd.?
-Kako se ne isplati raditi i privrjeđivati. Pa mnogo ljudi iz Stoca pa sada i iz Mostara ide u Metković i Opuzen brati mandarine za 250 kuna, sezonski kako bi preživjelo. Kakose u nas ništa ne može i kako nam sve propada. Razlog je pohlepna politika HDZ-ovih kadrova i menadžera. Da, i krivi su što nema oporbe u hrvatskom narodu. Zato mi smatramo da se trebamo ujediniti i biti oporba ovome bahatom HDZ-u BiH kako bi i njih spasili od njih samih. Moramo biti kritika, jednostavno se mora raditi u korist naroda a ne privatnika koji odnesu vreću novaca tamo nekome i rade što hoće. Moramo im puhati za vratom u vijećima i skupštinama, tu je mjesto za kreiranje politike i propitivanje financijskih i revizorskih izvješća. Ne možemo kao hajduci vazda biti u ilegali i voditi politiku po restoranima, moramo i trebamo institucije vlasti. Oni su privatizirali te institucije i koriste ih za upošljavanje svoje rodbine, kuma i ljubavnica. A gdje je tu interes hrvatskog naroda?!
Kako gledate na rad SKB Mostar i Sveučilišta u Mostaru kao dva važna stuba za Hrvate u BiH koje je dobro pogodila korona?
-Jedino sveučilište u Mostaru i Sveučilišna klinička bolnica Mostar su ostali kao važni elementi opstanka Hrvata u BiH. Bojim se da im nije dobra budućnost. Mi dajemo punu potporu studentima da imaju redovitu nastavu u manjim grupama i uz epidemiološke mjere. Naravno da „on line“ nastava, ovakva kao što je u nas, gdje se samo postave neki materijali i lista literature, bez žive riječi i kontakta, kao i mogućnosti studenta da postavi pitanje, je katastrofalna. Međutim, Sveučilište u Mostaru je privatno, jer 90 % ga financiraju studenti i tu ne možemo nekim javnim politikama puno učiniti, nego oni koji plaćaju trebaju napraviti pritisak i mi ih u tome podržavamo. Kada je u pitanju bolnica, tu je druga priča. Bolnica je javna i financira se iz naših plaća i doprinosa kao i donacija iz RH i svijeta. Tu moramo zaustaviti devastaciju kvalitete usluge i nesavjesno rukovođenje te upliv privatnog sektora koji želi zagospodariti tim resursima. Posebice je nerentabilno da bolnica nabavlja lijekove preko nekoliko ljekarni i drogerija koje imaju dva uposlena a ostvaruju milijunske dobiti. Tu se ne drži do javnih nabavki i rentabilnosti nego do interesne pogodbe privatnih marži.
Izbora u gradu Mostaru nije dugo bilo, kao gledate na taj proces i što mislite da će se tu dogoditi?
-Važno je da se odledi proces demokratizacije u gradu Mostaru. Sadašnje stanje i nepostojanje izbora dvanaest godina je bio loš eksperiment SDA i HDZ BiH, uz pomoć međunarodne zajednice koja je željela eksperimentirati dok je razine može padati politički proces. Kada su vidjeli da grad propada, da im njihovi donatori prigovaraju, kao u slučaju projekta Kolektora, i slučaja švedskog veleposlanika, shvatili su da su stvari otišle predaleko pa su reagirali. Mi smo ponudili liste za Središnju zonu i tri izborna područja Jug Jugozapad i Zapad, gdje su Hrvati većina i gdje realno imamo šanse da prođemo u Gradsko vijeće grada Mostara i sutra budemo glasna oporba. Na listama su naši provjereni kadrovi ali i neki novi i mladi koji će se tek dokazati. Vidimo da Bošnjaci igraju prljavo i u Mostaru i u Stocu. U mom Stocu igraju na puno lista i SDA uopće nema kandidata, što je znakovito. U Mostaru SDA igra sa svima, pa i sa crnim đavlom, samo da dobiju 18 vijećnika i gradonačelnika, ali mi ćemo im pomrsiti račune. Ta igra sa SDA i DF-a je prokužena kao i SDP-a, i neće ostvariti izbornu prijevaru preko izbornih jedinica ili dopisnih glasova koje im ilegalno vodi ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković.
Koliko očekujete mandata u Mostaru jer je očito bitka za Mostar?
-Točno, izbori svih izbora su izbori za grad Mostar. Mi očekujemo po jednog vijećnika sa sve četiri liste, odnosno po jednog sa liste Jugozapad, Jug i Zapad i gradske liste. Mislimo da ćemo tako zaustaviti plan SDA da nasilu i neopravdano inaugurira gradonačelnika Bošnjaka, samo zato da mogu bolje trgovati sa HDZ BiH ili ih ucjenjivati u Sarajevu. Mostar neće biti talac te podaničke politike i sitna moneta za potkusurivanje, nego ćemo zaustaviti tu trgovinu koja se nekada događala i u ratu, a i poslije rata između Safeta Oručevića i Nevena Tomića. Opet gledam Safet je tu i ako nije stalno u Mostaru nego Beču, ali lobira za svoje, a gdje je naš Neven, i što Mostar ima sada od njega, što ima od nekadašnje veleposlanice Lidije Topić?! Ministrica Turković lobira za svoje Bošnjake po Danskoj, Austriji i Norveškoj, a tko za nas lobira? Gdje je zamjenik ministra Josip Brkić, a usput brat Marko Antonijo mu protukandidat iz HDZ 1990., i kakva je to sada igra?! Gdje je Mišo Brajković, koji je valjao više Mostaru nego svi HDZ-ovi ministri u Sarajevu. Što ima Mostar od Željane Zovko kada ne smije u Europskom parlamentu progovoriti o zločinima nad Hrvatima nego izgubljeno hoda po briselskim hodnicima. Štosmo imali od Bože Ljubića u Saboru RH koji nije smio progovoriti o gašenju Aluminija, i toliko potrošenih političkih kadrova koji se govorili da će raditi za Hrvate u BiH, a u biti samo su radili za sebe i svoju obitelj. Kadrovska politika je majka svih politika i tu HDZ BiH konstantno griješi, jer nema oporbe i mi ćemo to promijeniti.

Podijeli objavu