Podijeli objavu

‘Svoje patnje ne mogu usporediti ni s čim drugim osim s gorućim paklenim mukama!’ – Solomon Northup, Dvanaest godina rob.

Mjesec historije crnaca obilježava se u oktobru u Velikoj Britaniji i tokom februara u Sjedinjenim Američkim Državama. Borba za građanska prava živa je u cijelom svijetu, a nedavni događaji potaknuli su razgovor o našoj zajedničkoj historiji kao i neugodnoj istini da su naše nacije stoljećima uspijevale zbog patnji drugih.

„Odrastajući u Velikoj Britaniji, nikad me nisu učili o američkom građanskom ratu, ili generalno o historiji devetnaestog stoljeća, osim Industrijske revolucije. Dakle, istražujući pozadinu ovih fotografija, naučio sam znatnu količinu o tome koliko je trgovina ljudima izgradila savremeni svijet“, kaže autor Tom Marshall.

Trgovina robovima u cijelom Britanskom carstvu ukinuta je 1807. godine, međutim, Britanija je nastavila ovisiti o ropskom radu na plantažama SAD-a za glavne potrošačke robe, poput kafe, pamuka, ruma, šećera i duhana.

Tehnologija poput današnje, kako bi se trgovina robljem snimila, nije postojala, ali ono što jeste zabilježeno jesu posljednje godine ropstva u SAD-u. Stoga su fotografije u ovom članku sve snimljene u Americi, od 1850-ih do 1930-ih, i prikazuju užase života onih koji žive u ropstvu, ali i izvještaje onih koji su u dubokoj starosti doživjeli slobodu u još uvijek visoko podijeljenom društvu.

“Ove sam fotografije kolorizirao kako bih ustvari podijekio priče ljudi koji su na fotografiji. Iz iskustva iz prošlosti znam koliko su često crno-bijele fotografije zanemarene u feedu vijesti i koliko za mnogo čitatelja može biti zanimljivija verzija u boji. Vjerujem da koloriziranje fotografije otvara prozor u neko drugo vrijeme, a sa svijetom kakav je danas, važno je ponovno posjetiti priče tih ljudi kako bismo bolje razumjeli današnji svijet”, kazao je autor.

Američki građanski rat također je bio prvi sukob u kojem je fotografija imala važnu ulogu, s novom tehnologijom koja nam je mogla pružiti nevjerojatne zapise ne samo o vojnim operacijama, već i o fotografijama odbjeglih robova koji su bježali s juga ka utočištu u sjevernim državama. Ove je fotografije Unija koristila kao prvu ratnu fotografsku propagandu, koja je u konačnici otvorila put ukidanju ropstva.

Bičevana leđa 

Kolorizirane fotografije kao prikaz strave robova u SAD-u 1

Fotografija ‘Bičevana leđa’ jedna je od najpoznatijih fotografija iz tog razdoblja, a široko su je distribuirali ukidači ropstva. To je jedan od najranijih primjera fotografije koja se koristi kao propaganda. Ime odbjeglog roba je Gordon, poznat i pod nazivom ‘Bičevani Petar’, pokazuje svoje ožiljke na leđima tokom liječničkog pregleda, Baton Rouge, Louisiana 2. aprila 1863. godine.

Gordon je pobjegao od svog gospodara u Mississippiju tako što je svoje tijelo natrljao lukom kako bi izbhegao krvoločne pse. Sklonio se kod vojske Unije kod Baton Rougea, a 1863. godine u Harper’s Weeklyu tiskana su tri njegova urezana portreta, na kojima je prikazan kao čovjek “na hirurškom pregledu prije nego što je prikupljen u službu – leđa izbrazdanih sa ožiljcima bičevanja“.

Suvremene novine, The New York Independent, komentirale su: „Ovu fotografiju treba izraditi 100.000 puta i rasuti po državama. Priča priču na način na koju čak ni gospođa Stowe ne bi uspjela, jer priča samo gledanjem. ” Gospođa Stowe bila je referenca na Harriet Beecher Stowe, autoricu romana protiv ropstva ‘Kabina ujaka Toma’.

Odbjegli robovi

Kolorizirane fotografije kao prikaz strave robova u SAD-u 2

Dvoje neidentificiranih odbjeglih robova u poderanoj odjeći, fotografirali su ih McPherson i Oliver, u Baton Rougeu, Louisiana. Ova je fotografija je snimljena nekad tokom građanskog rata 1861.-1865., Iako je tačan datum nepoznat, a natpis na naličju slike glasi “Kontrabande su upravo stigli”. Kontrabanda je pojam koji se obično koristi za opisivanje novog statusa određenih odbjeglih robova ili onih koji su se pridružili snagama Unije.

U augustu 1861. godine, vojska Unije je utvrdila da SAD više neće vraćati odbjegle robove koji su išli na liniju Unije i koji su klasificirani kao ‘kontrabande rata’ ili su zarobljeni na neprijateljskoj teritoriji. Mnogi su iskorišteni kao radnici koji su podržavali napore Unije i ubrzo su im počeli isplaćivati plaće. Bivši robovi postavili su kampove u blizini snaga Unije, a vojska je pomagala podržavati i obrazovati i odrasle i djecu među izbjeglicama.

Hiljade muškaraca iz tih logora prijavljeno je u obojene trupe Sjedinjenih Država kad je počelo novačenje 1863. godine. Na kraju rata na jugu je postojalo više od 100 krijumčarskih kampova, uključujući koloniju oslobođenika s otoka Roanoke, gdje je 3500 bivših robova radilo na razvoju samostalne zajednice.

Willis Winn, 116 godina

Kolorizirane fotografije kao prikaz strave robova u SAD-u 3

Ovu fotografiju Willisa Winna snimio je i Russell Lee u sklopu Federalnog spisateljskog projekta u aprilu 1939. u Marshallu u Teksasu. Drži rog kojim je svakodnevno zvao robove na posao, a kada je fotografija snimljena tvrdio je da ima 116 godina. Rođen je u Louisiani, bio rob Boba Winna, za kojeg je Willis rekao da ga je od mladosti učio da mu je rođendan 10. ožujka 1822. godine.

Kad ga je Lee intervjuirao, Willis je živio sam u jednosobnoj brvnari u stražnjem dijelu kuće Howarda Vestala na Powder Mill Roadu, sjeverno od Marshalla, i dobivao je starosnu penziju od 11 dolara mjesečno. Prisjetio se: „Kuća Massa Boba bila je okrenuta prema četvrti u kojoj je mogao čuti kako urličemo kada bi se oglasio veliki rog pozivajući nas da se odmaknemo. Sve su kuće bile od cjepanica, a mi smo spavali na madracima od trave koje su bile pune čičaka. Još uvijek spavam na travnatom madracu, jer se ne mogu odmarati na pamučnim i pernatim krevetima. ”

Willisov intervju 1939. pokazao je kako se malo stvari promijenilo za mnoge ljude u Sjedinjenim Državama  i to desetljećima nakon ukidanja ropstva.

“U Louisiani ima dosta crnaca koji su i dalje robovi. Prije nekoliko godina otputovao sam tamo gdje sam odrastao, da vidim svoju staru ‘missy ‘prije nego što je umrla, a na dvanaest ili četrnaest kilometara od tog mjesta bilo je crnaca koji nisu znali da su slobodni. Ovdje ima dosta crnaca, što je isto kao robovi, koji su radili za bijelce dvadeset i dvadeset i pet godina, a da nisu zaradili ni pet centi, a posjeduju samo staru odjeću i nešto za jelo. To smo i mi bili u ropstvu. ”

Omar Ibn Said, ujak Marian

Kolorizirane fotografije kao prikaz strave robova u SAD-u 4

Omar ibn Said rođen je 1770. godine u današnjem Senegalu u zapadnoj Africi. Bio je dobro obrazovan čovjek koji je stekao formalno islamsko obrazovanje i proveo je 25 godina svog života učeći kod istaknutih muslimanskih učenjaka u Africi, učeći predmete u rasponu od aritmetike do teologije. 1807. godine Said je porobljen i prevezen u Južnu Karolinu u Sjedinjenim Državama, gdje je kao rob ostao do svoje 94. godine 1864. Bio je poznat i kao ujak Moreau, ujak Marian i princ Omeroh.

Kad je Said prvi put stigao u Južnu Karolinu, kupio ga je mladi plantažer koji je bio veoma grub prema njemu. Said ga je opisao kao “malog, slabog i opakog čovjeka, koji se uopće nije bojao Boga”. Pobjegao u Sjevernu Karolinu, gdje je uhapšen i zatvoren kao odbjegli rob.

Dok je bio u zatvoru, Omar ibn Said privukao je pažnju piskarajući po zidovima na arapskom jeziku, a od plantažera SC-a kupio ih je Jim Owen, stanovnik okruga Bladen u Sjevernoj Karolini. U svojoj autobiografiji Said je Owena opisao kao dobrog čovjeka. “Nastavljam kao rob Jima Owena koji me nikad ne tuče, a ni ne kori. Niti ostajem gladan, ni nag, a nemam ni teškog posla. Nisam u stanju raditi naporan posao jer sam mali čovjek i slab. Tokom posljednjih dvadeset godina nisam znao da postoji potreba za rukom Jima Owena ”. Ova Saidova fotografija snimljena je oko 1850 i naslovljena je “Ujak Marian, rob velike zloglasnosti Sjeverne Karoline”.

Sadnja krompira na Hopkinsonovoj plantaži

Kolorizirane fotografije kao prikaz strave robova u SAD-u 5

Ova fotografija prikazuje sadnju slatkog krompira na plantaži Jamesa Hopkinsona, otok Edisto, Južna Karolina. Snimio je 8. aprila 1862. Henry P Moore, rodom iz New Hampshirea koji je putovao u Južnu Karolinu kako bi dokumentirao građanski rat. Rano u ratu topovnjače Unije bombardirale su Morske otoke u blizini obala Južne Karoline, a plantažeri Konfederacije žurno su napustili, naređujući svojim radnicima i kućnim slugama da ih prate. Većina je ignorirala svoje bivše gospodare i ostala.

Vlada Unije na kraju je imenovala sjeverne reformatore protiv ropstva da upravljaju zemljama napuštenim od plantažera i da nadgledaju rad bivših robova. Ti su reformatori željeli pokazati superiornost besplatnog rada nad ropskim radom u uzgoju pamuka. Većina oslobođenih ljudi, međutim, nije željela uzgajati pamuk niti ga proizvoditi za tržište, već je radije uzgajala kukuruz, krompir i ostale samonikle usjeve.

Aukcija i prodaja crnaca, Whitehall Street, Atlanta, Georgia, 1864

Kolorizirane fotografije kao prikaz strave robova u SAD-u 6

Ova fotografija prikazuje mjesto održavanja aukcije i prodaje crnaca u ulici Whitehall, Atlanta, Georgia, 1864. Snimio ju je George N. Barnard, službeni fotograf  Ureda glavnog inženjera, za vrijeme okupacije Georgije.

Dok je radila, aukcijska kuća dovela bi robove Afrikanaca koje su prije prodaje pregledali i prisiljavali da otvore usta kupcima.

Aukcionar bi odredio cijenu za početak nadmetanja. Bila bi veća za mlade porobljene ljude, a niža za starije, vrlo mlade ili bolesno porobljene ljude. Kupci bi licitirali jedni protiv drugih i prodavali ih osobi koja je ponudila najviše novca.

Neimenovani rob Richarda Townsenda

Kolorizirane fotografije kao prikaz strave robova u SAD-u 7

Na slici je neimenovani rob Richarda Townsenda. Fotografija je snimljena u W.H. Ingramovoj fotogaleriji u West Chesteru, Pennsylvania.

Bivša robinja Georgia Flournoy

Kolorizirane fotografije kao prikaz strave robova u SAD-u 8

Bivša robinja Georgia Flournoy fotografirana je ispred svog doma, u Eufauli u Alabami, 27. aprila 1937. godine. S Georgijom je razgovarao zastupnik projekta Federal Writers kojem je izjavila da ima više od 90 godina.

Rođena je u Elmorelandu, plantaži u starom Glenvilleu, 17 kilometara sjeverno od Eufaule. Kazala je i da nikad nije poznavala majku jer je umrla tokom poroda. Georgia je radila u ‘Velikoj kući’, kao njegovateljica, i nije joj bilo dopušteno družiti se s drugim robovima na plantaži.

Demonstracija nosača zvona

Kolorizirane fotografije kao prikaz strave robova u SAD-u 9

Russell Lee također je snimio ovu sliku Richbourga Gailliarda, pomoćnika ravnatelja Saveznog muzeja, Mobile Alabama, koji demonstrira ‘Nosač zvona’. Ovo je ‘izum’ koju je vlasnik robova u Alabami koristio kako bi čuvao odbjeglog roba.

Stalak je izvorno imao zvono koje je zazvonilo kada bi odbjegli pokušao preći cestu ili proći kroz lišće ili drveće. Bio je pričvršćen oko vrata kao što je prikazano na slici. Pojas je prolazio kroz petlju na dnu kako bi držao željeznu šipku čvrsto pričvršćenu za struk nositelja.

‘Stara tetka’, Julia Ann Jackson

Kolorizirane fotografije kao prikaz strave robova u SAD-u 10

Bivša robinja ‘Stara teta’ Julia Ann Jackson, stara 102 godine i skladište kukuruza u kojem je živjela. Ova fotografija snimljena je 1938. godine u El Doradu u državi Arkansas. Vidljivo je i kako je koristila veliku pohabanu limenu bačbu kao šporet.

boredpanda.com

Podijeli objavu