Podijeli objavu

Prigodnim komemorativnim programom u Vukovaru je obilježeno stradanje gradske četvrti Borovo naselje u Domovinskom ratu. Komemoracija u Borovu naselju održana je ispred nekadašnjeg Borovo Commercea. Sudionici su se potom u Koloni sjećanja uputili do crkve Gospe Fatimske gdje je misu predvodio zamjenik provincijala Hrvatske franjevačke provincije fra Dragutin Bedeničić.

Počast stradalima odana je i bacanjem vijenca u Dunav u Borovu te polaganjem vijenca na mjesto masovne grobnice na farmi “Lovas”. Vijenci su položeni i svijeće upaljene i podno Spomen obilježja nestalim osobama u Borovu naselju.

– Borbu i put prema životu naših branitelja prekinuo je prije 29 godina agresor koji nije imao milosti. Darka i Vjekoslava i mnoge druge branitelje i civile pronašli smo u grobnicama, a Jelena, Robert, Marko, Anka i mnogi drugi nikad nisu pronađeni, poručila je okupljenima Ljiljana Alvir iz udruge ‘Vukovarske majke”.

– Žrtva traži pomirenje i pravdu. Povjerenje i pomirenje je put kojim želimo ići ali ga ne možemo graditi na trulim temeljima. Povjerenje zahtjeva istinu i pravdu. Vukovar danas živi suživot. Vukovar treba život i zajedništvo. Do toga ćemo doći samo kada pronađemo naše najmilije i kada svi koji su činili i odobravali zločine suoče sa svojom prošlošću i pokaju, poručila je.

– Danas majke, supruge i djeca nestalih šalju poruku – ‘Svi vi koji znate i koji možete pomoći – pomozite. Skinite taj teret koji i vas guši, jer ako ste ljudi on vas guši. Žrtve vam poručuju – pokopajte nas dostojno. Žrtve poručuju – nemojte preko nas voditi razne politike, ostanite zajedno svi skupa, poštujte se i volite kao što ste to radili davne 1991., zaključila je Alvir.

– Jelena je kao 19-godišnjakinja zarobljena u Borovo commercu. Išla je pješice do Trpinjske ceste, onda su ih pometali u autobuse koji su jednim dijelom otišli preko Trpinje za Dalj, a njen autobus je otišao u Borovo Selo, gdje je viđena u školskoj dvorani. Odvedena je na ispitivanje i prema mojim saznanjima izdvojena s drugim ženama u učionicu gdje je zadnji put i viđena, rekla je Milka Pančić majka moleći sve koji nešto znaju o sudbini njezine kćeri da to kažu kako bi je barem pokopala u miru prije nego što umre.

“Nećete nas ostaviti, hoćeš li biti moj tata?”

Što se događalo prije 29 godina prisjetio se izravni svjedok toga vremena vukovarski branitelj Ivan Lukić Zolja. Imao je, kaže tu nesreću da je s nekolicinom hrabrih momaka branio ovaj prostor iz alatnice, 17. studenoga je bio ranjen. Nadljudskim su naporima pokušali spasiti mjesto gdje su bile njihove obitelji. Šokiralo ga je saznanje da se tolikom žestinom napadalo i granatiralo ovo mjesto u kojemu su bila djeca, žene i starci i gdje je bila priručna bolnica.

– Urušili su ga i zapalili. Perfidno su pozivali da im se pomogne da se izvuku ranjenici, a zatim svakoga za koga su mislili da je branitelj odvodili u Commerce. Sve njih još tražimo, kazao je Zolja. Njegova obitelj nije bila tu, ali ne može zaboraviti jednog dječaka i djevojčicu. Dječak mu je sjeo u krilo i pitao ga hoće li biti njegov tata, a djevojčica se skupila uz njega i rekla: Nećete nas ostaviti. “To je bila zadaća zbog koje niste mogli napustiti Borovo naselje”, rekao je.

– Na današnji dan, u jutarnjim satima počeli su granatirati Borovo commerce i ubrzo se urušio glavni ulaz, a zgrada se zapalila. Podrum se međutim nije urušio. Prilikom izlaska bilo je ovdje odvajanja i jedan je dio ljudi smaknut odmah ovdje, a drugi je dio završio u Borovu Selu, Boboti, kazao je posljednji zapovjednik obrane Borova naselja Ivo Kovačić. Naveo je kako je 19. studenoga 1991. iz Borova naselja “nestalo” 167 branitelja dok je ubijena 51 osoba. Na popisu zatočenih i nestalih iz Borova naselja nalazi se još 56 branitelja i civila.

Borovo naselje vukovarska je četvrt koja je u agresiji gotovo potpuno uništena. U trenutku ulaska bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi u Vukovar u podrumu Borovo Commercea, koji je 1991. bio pomoćna vukovarska ratna bolnica, bilo je oko 800 ranjenih hrvatskih branitelja i civila. Nakon okupacije Borova naselja u Borovo Commerceu zarobljeno je 115 osoba. Na sam dan okupacije te gradske četvrti ubijena je 51 osoba, a u cijelom Borovu naselju poginulo je 176 hrvatskih branitelja i civila.

Na današnji dan 1991., jedan dan nakon stradavanja Škabrnje, agresori su počinili teški zločin i u Nadinu, ubivši 16 civila, pet hrvatskih branitelja, a tri osobe se i dalje vode kao nestale, piše Hrt.hr.

 

Podijeli objavu